RTV Teorija i praksa

na to, da se uloge ranogih radio-voditelja igraju pogrešno i neinventivno, da tu treba preduzeti značajnije mere kako bi se stvari izmenile nabolje, a u zaključcima se, izmedju ostalog, najavljivalo i dugoročnije preispitivanje daljih mogučnosti kontakt-eraisija Radio-Beograda. Nisu po sredi bili samo voditelji, nego i kontakt-emisije u celini. Postavljalo se pitanje treba li neke od tih emisija i dalje da ostanu na radio-talasima. U raedjuvremenu, a i posle toga, пеке od tih emisija ukinute su, neke su izmenjene, a neke su odložene da budu obnovljene u nekom „zvezdanijem času” razigranije uobrazilje i dosetljivosti njihovih tvoraca i saradnika. Zatim je o sličnoj probleraatici usledila nova analiza u Rezultatima istraživanja programa. Tom prilikom bile su to recenzije o sedam voditeljskih emisija Radio Beograda (Večernja revija ielja, Večeras zajedno, Selo veselo, Iz dana u dan, Autobus u pola šest, Minimaks i Poklopljene kazaljke). Recenzenti su i tada - ovog puta njih pet - svoje zadatke izvršili uglavnom onako, kako se to od njih i očekivalo. U granicama svojih stvarnih raogućnosti - a pošto su navedene emisije slušali u kratkom roku, što itekako utiče na übedljivost ocena - recenzenti su dobrim delom izrekli opravdane zamerke, ali nisu prečutali i sve ono što je u tim emisijama zaslužilo odgovarajuče priznanje. I u javnim razgovorima organizovanim tim povodom u Radio-Beogradu zastupana su različita mišljenja o krivcima koji su neke kontakt-emisije odveli stranputicama, kao i o uzorima kojima one treba da streme. Tada je bez ikakve i bez ičije obaveze đa se čvršće i nepobitnije zaključuje o bilo čemu što je sa tim predmetom u vezi - ali da sve što je rečeno služi kao samokritika ili kritika dobronamernih- konstatovano kako se u kontakt-emisijama sve izrazitije uočava napor njihovih kreatora i animatora da iz svog i inače složenog i nesvakidašnjeg

posla što je moguće više odagnaju jalovu narcisoidnost, bučnu nametljivost, praznorečje i lažnu kreativnost. Pošto su i u tim razgovorima voditelji bili meta na koju su odapinjane strele i strelice kritike (ali i kritizerstva, surevnjivosti i zavisti), posmatraču sa strane bilo je blisko pameti da se samo u voditeljima, u njihovim ličnostima i delatnosti ne mogu naći i nalaziti jedini i pravi krivci za promašaje i neuspehe kontakt-eraisija. Biće da je istina negde na sredini, i da je odsustvo sigurnijih kriterijuma u redakcijskim kolegijumima izazvalo stanje koje je obilovalo krizama i zastranjivanjima. Posle toga ušlo se u razdoblje kada se na pomenute načine nije govorilo o kontakt-emisijama. One su, večinom, ostale u tokovima programa Radio-Beograda, ali tako, da su i odredjene redakcije a i voditelji, nastavili koliko težak, toliko i odgovoran posao. Trebalo je iz dana u dan osluškivati i testirati slušaoce, vođiti neprestanu bitku da se slušaocu ne podilazi, a da se ipak ispunjavaju i njegove želje. I mada se „svetu ne može ugoditi”, kontakt-emisije u minuloj godini kao da su nekako osvežene, više naklonjene mladima, sve je više mladih u njihovim redovima, a istovremeno valjda zato što se sada više vodi računa o tim emisijaraa - primetna je težnja da se napuste nekadašnje navike olake improvizacije i nametljivosti po svaku cenu. I pored povremenih brzopletosti, ~daj šta daš” taktike, uslovljene samom prirodom delatnosti i neumitnošću rokova, teži se što je moguče izrazitijem skladu informativnosti, zanimljivosti, zabave i razonode, a to se upravo sada postiže nekim kontakt-emisijama, koje, poput Otvorenog mikrofona, Vremena sporta i razonode, Sela veselog i drugih ne samo da su svestrano pripremane, nego su i uspešno realizovane i vodjene. One su, svaka u svom žanru, i dometi koji mogu poslužiti i kao putokazi drugima, ali tako, da se u budućim istraživanjima još dalje dobaci kopljem, da se još

127