RTV Teorija i praksa

izmedju radio-programa i radio-siušalaca. I veoma brzo - več prema tome ko se ođ njih bolje snašao ili nametnuo da gotovo sasvim nepripremljen za takve poduhvate prihvati tu novu i nadasve složenu ulogu - voditelji postaju „zvezdice” i „zvezde” jedne pojave koja nije samo psiho-sociološki fenomen, nego je i dokaz velikog prodora ~šou-biznisa” i u oblasti koje su рге toga, kao radio na priraer, odolevaie najezdama svakovrsnih novotarija i pomođnih „krikova” uvezenih uglavnom iz zapadnog ambijenta. Pređ naletima sve dinamičnije televizije i miliona gramofonskih ploča koje naplačuju svoj danak populamosti - i naše radio-staice pohrlile su da mođernizuju i „modernizuju” vlastite programe, da ih podrede potrebama i zahteviraa prividne večine radio-slušalaca. Kada su u takvim prilagodjavanjima več učinjeni prvi koraci i kada se pokazalo da su ti koraci krupniji no što je to iko pretpostavljao, nije se više moglo natrag. Kontakt-emisije prodirale su nadaleko i naširoko. Po svemu sudeči, nepreglednoj masi radio-pretplatnika i njihovih porodica odgovara taj novi stil jednog dela radio-programa. Јег, sada slušalac nije neko potpuno nepoznat ko čami рокгај radio-prijemnika u Beogradu, Mladenovcu, Mrčajevcima ili u Kuzminu, i kome se godinama pre toga mahom bezlično i isključivo nezainteresovanim glasom i preciznom dikcijom obračao nepoznati spiker. Sada, pak, radio-slušalac može i da telefonira, da i sam „udje u program”, da zapitkuje, takmiči se, osvaja novčane i ostale nagrade, da masovno prisustvuje javnim prenosima, snimanjima i nastajanjima pojedinih kontakt-emisija. Doživeo je, dakle, da se i o njemu čuje, piše i govori, pa makar i time što će on prozboriti samo svoje ime i prezime, adresu i broj telefona.

ZAMERKE I PRIZNANJA Šanse koje su se ukazaie slušaocima još više su podsticale voditelje da smelo čine i ono, što je izvan njihovih stvarnih moći i sposobnosti. I kako to obično biva u sredinama koje - kako se to često kaže, ~iz objektivnih razloga” - nisu mogle da prodube i vaspostave pouzdanije kriterijume u mnogim delatnostiraa i пе samo masmedija, nije neobično što se kod nas neznanje očas nametne kao vrhunska umešnost, nedarovitost kao svojevrstan talenat i nedoučenost kao superioran oblik ponašanja. Tako su pojedini voditelji samozvano i hvalisavo jurnuli da steknu što značajniji ugled, „prostirali su se ргеко gubera”, nisu se libili da i neukusom i nevaspitanjem zasipaju ponekad nedužnu vojsku svojih slušalaca i obožavalaca. Takvi postupci pretvarali su izvesne emisije kontakt-programa u nedopustive vašare taštine, u verbalne duele i monološke samoljubivosti u kojima je kipteo familijarizovani, ogovarački i malogradjanski ton. I, pre nego što je iko - uznemiren takvom privatizacijom nekih od javnih radio-tribina - otresitije i alarmantnije zazvonio na uzbunu, ili se potrudio da do detalja i dokumentovano obrazloži dokle se zabrazdilo u povladjivanju i favorizaciji jednog novog, voditeljskog vida šunda, pre nego što se iko latio odgovornog posla da i ne samo u programima radio-stanica strpljivo odvoji žito od kukolja - odgovorni faktori u Radio-Beogradu u proteklih godinu-dve-tri sami su se poduhvatili da otvoreno i beskomproraisno kažu popu pop, a bobu bob. Prvo je pre nekoliko godina Radio-Beograd širom otvorio vrata za javne razgovore o „živo vodjenora programu”. U tu svrhu Centar RTB za istraživanje programa i auditorijuma u svojim Rezultatima istraživanja programa objavio je gledišta i nalaze nekolicine svojih istraživača, koji su analitički nedvosmisleno upozoravali

126