RTV Teorija i praksa

RADIO - DRAMA Zvučni zid radio-drame

Gojko Miletič

1 Obično tehničko posredovanje radija izmedju pozorišta i slušaoca - direktan prenos pozorišne predstave - danas je toliko retko da se može smatrati zanemarljivim sa stanovišta programske politike. Ovakvi prenosi dolaze u obzir jedino u nekim izuzetnim prigodnim prilikama ili, eventualno, kada je reč o pojedinim kamernim pozorišnim predstavama koje se, uz to, izvode u podesnim akustičkim prostorima. Ovi izuzeci, prigodni i kamerni, jesu jedna mogućnost posredovanja radija, ali nisu stalan elemenat njegove programske politike, buduči da su zahtevi programskog kvaliteta bitno napredovali. Јег, ovakav vid posredovanja daje najmanje mogučnosti radiofonskim specifičnostima, a bez tog punog uključivanja „tehničkih” sredstava radija, pozorišna predstava mnogo gubi a malo dobija, sem u izvesnim siučajevima koji bi omogućili totalnije interpoliranje radio-tehnike u pozorišnu predstavu, što bi podrazumevalo i druge adaptacione zahvate, ali time bismo se već udaljili, makar i delimično, od običnog prenosa pozorišne predstave, približivši se eventualno mogučim, novim oblicima saradnje radija i pozorišta. Dramski programi Radio-Beograda imaju dosta razvijen drugi oblik posredovanja izmedju pozorišta i slušaoca - studijsko snimanje pozorišnih predstava. Ako ovom obliku pripremanja dramskog programa dodajemo epitet-sintagmu „studijsko snimanje”, onda moramo naglasiti da reč „studijsko” (snimanje), u opštem odredjenju, označuje prostor (studio), gde se program priprema i uslove u kojima se priprema (studijska tehnika), dok bi se opravdanost upotrebe ovog termina (studijsko snimanje), kad je reč o načinu i kvalitetu rada na adaptaciji i ukupnoj radio-realizaciji pojedinih pozorišnih predstava, morala podrediti kritičkijim zahtevima, buduči da takav rad (studijski u smislu kvaliteta) nije uvek i

132