RTV Teorija i praksa

Katalin Kevari

O KVADROFONSKOJ RADIO-DRAMI

Posle slušanja radio-drame, snimljene u kvadrofonskoj tehnici, svak može da ustanovi da prostorno dejstvo, nadmašujući prijatno iznenadjenje, odredjuje čak i odnos izmedju slušaoca i dela na nov način. To reditelju stvara teškoće koje se ne pojavljuju ni prilikom snimanja radio-drame u mono - ni u stereo-tehnici. Polazeći od sopstvenog, praktičnog iskustva, ovde ču se pozabaviti samo onim problemima koji se meni čine najznačajnijim. Pre svega, pošto je slušalac, hteo to ili ne, ušao u prostor za igru, treba pri stvaranju komada bolje ukomponovati i njegove mogučne reakcije, odnosno treba i želim da i on na neki način odreaguje na sadržaj komada. Naime, sadržaj komada ili ono što komad ima da kaže, upučen je lično slušaocu koji sedi usred prostora za igru. Slušalac i prostor treba da budu u medjusobnoj recipročnoj vezi. Treba promisliti kojim če efektima biti izražen sadržaj: pojačanjem zvuka, utišavanjem, smenom bržih i sporijih ritmova, muzičkim elementima, odnosom šumova u celini itd. (odnosno, ne mogu da nadjem pravi izraz za to čime ču inspirisati slušaoca). Ova „inspiracija” je nešto više od predstavljanja, tumačenja ili čisto tehničkog efekta, јег u ovom slučaju puštanje „bestelesnih” glasova u promet izaziva kod novopečenog slušaoca reakcije koje su se mogle zapažati na početku istorije filma, kada se gledalac u bioskopu bacao na pod da bi izbegao gaženje lokomotive koja je jurila na njega. To još nije, razume se, umetničko dejstvo, to je samo nadražaj; za postizanje ovakvog efekta nije potrebna umetnost, dovoljna je tehnika. I sami glasovi, koji zazvuče u prostoru, postižu efekat - a to nikada ne smemo mešati s dejstvom koje treba da izazove sadržaj. U sadašnjoj fazi rada čini se da za mene to predstavlja največu opasnost. Novi odnos izipedju stvaraoca i publike ne može se zamisliti ni u jednom drugom rodu umetnosti, pa ni u pozorištu. Gledalac, ako nekud podje kao gledalac, ne voli da mu bez prethodne najave neko dodeli ulogu, da ga provocira, i nerado prihvata kada pozorište hoče da nasilno promeni status quo. Zajednička igra može biti prijatna, ali to još nije ili više nije

153