RTV Teorija i praksa

a'druga balada (S.Čori: Devojka koja je morala da igra do srnrti)-, dakle, ni jedna od njih nije pozorišna forma. Ponavljam, za mene bi „kvadrofonizacija” nekog pozorišnog dela bila besmislica. Moramo naći naš sopstveni glas, a tome „prevodi” ntogu doduše da pripomognu, ali ne mogu da zamene izvornik Od ove dve produkcije oratorijum je bio uspešniji. Trajanje: 15 minuta. (Za sada se čini, možda zbog forme koja iziskuje veču pažnju, da je idealno trajanje od 15-30 minuta.) Balada jetrajala 36 minuta. U oratorijumu, prostor je bio stilizovan (neutralni prostor studija 6, koji ipak ima tako izrazit zvuk). Nije bilo uloga, glasovi su najavljivali samo u datom trenutku izgovorene sopstvene tekstove, kao mrtve duše ili živi dželati. Govorili su o životu i smrti, labavo vezanim rečima, uz snažne direktne efekte (krici, pesma, molitva, jauci, zvektet lanaca, u muzici jarke, dinamične promene). Produkcija je zahtevala usaglašen, tačan glumački rad. Bez toga se u kvadrofoniji ne može, iako je, na žalost, mali broj glumaca podesnih za taj zadatak koji iziskuje napeto, intenzivno, veliko ulaganje snage i vernu, preciznu igru. Muzika je bila ravnopravna sa tekstom, pa bi i u drugim kvadrofonskim eksperimentima trebalo ispitivati koji je idealni odnos u primeni muzike i šumova kao pozadine, odnosno kao nosilaca informacija u kvadrofonskoj radio-igri, Zveket lanaca može štošta da izrazi (uzdah, hrkanje, smeh), bogatstvo Ijudskih emfatika može da nas očuva od preteranog objašnjavanja, a tu smo grešku nekoliko puta učinili tokom balade. Odnos reči, muzike i šumova nije bio svuda srečan. Ista situacija, izražena tekstom, pesmom i efektima postajala je tanušna, mada su sastavni elementi, svaki za sebe, kao tekst, muzika, efekat, bili dragoceni. Proučavanje balade, zbog njene sažetosti, zato što je „tragedija pesmom ispričana”, za mene je najpodesniji izvor za stvaranje stilskih znakova kvadrofonske radio-igre. Treba neizostavno pfoučavati gradju balade, vršiti raščlanjavanje efekata na različitim baladama, ta i kazivači balada su govorili „slušaocima”. Drugi put kvadrofonske radio-igre predstavlja otkrivanje zabavnih, smešnih, veselih programa. Tu bi se možda mogli proučavati stilski znaci nemih filmova, burleski. Ali, pošto se

156