RTV Teorija i praksa

se, treba obratiti posebnu pažnju na opštu razumljivost, na logičku konstrukciju). Doživljaj radio-igre, koja se zbiva u prisustvu slušaoca, naročito je intenzivan. Ako se produkcija dopadne, oduševljenje če biti veče; ako se ne dopadne izazvače utoliko snažniju odbojnost. Reagovanja su u svakom slučaju izrazitija, a s time se, kao što sam več maločas rekla, mora računati. Ali, moramo da znamo i to da se ovo pitanje može jasnije sagledati samo pomoču merenja koja iziskuju mnogo istraživačkog rada. Za dalje pokušaje s kvadrofonijom veoma je potrebno uvlačenje slušaoca ~u igru”. Kakav če biti razvoj kvadrofonske radio-igre? Polazeči, ponovo, samo od sopstvenog iskustva, kao reditelj i kao slušalac, ukazujem na ona područja na kojima bi trebalo dalje istraživati. Kao što filmske, televizijske i pozorišne produkcije stvaraju različite rediteljske stilove, tako se može očekivati nastanak različitih stilova radiofonskih ostvarenja, pa i kvadrofonskih radio-igara u njihovom okviru. Po mom mišljenju je i sada mnogo slavljeni „fičer” (feature), jedan od svojevrsnih proizvoda radio-umetnosti, takvo područje na kojem reditelji moraju zasukati rukave, jer činjenica da glumački rad nije od prvenstvene važnosti znači da su reditelji lišeni mogućnosti za rad. Radio-reditelj ne treba da režira samo igru glumaca več treba kao kujundžija da iskuje sve elemente radio-igre (radio-drame, dokumentarne igre, feature i dr.) u jedinstvenu celinu s umetničkim sadržajem. Elementi mogu da budu: reportažni fflaterijali snimljeni na traci, književni materijali snimljeni u studiju, kao što to mogu da budu i muzički materijali dati „uživo” ili snimljeni u studiju. Kao što pozorišni reditelj odlučuje o radu kostimografa, scenografa, pa čak i rasvetljivača, tako reditelj na radiju mora da sjedini radijska izražajna sredstva. Mora da se razume u njih, i mora umeti da barata njima. Ako književna podloga nije pozorišni komad, kakav žanr da tražimo? Izmedju dve kvadrofonske produkcije koje sam do sada režirala, jedna je bila oratorijum (Arsa Jovanovič: Krajputaši

1) Delo Krajputaši Arse Jovanoviča, u režiji autora, izvedeno je 1972. godine u stereofoniji па I programu Radio-Beograda, dramaturg Neda Depolo, uz učešće članova drame Narodnog pozorišta iz Titovog Užica, Iste godine je đobilo Prix Italia u kategoriji stereofonskih đela. Originalni snimak je izveden do sada na nekoiiko radio-stanica u inostranstvu, a 1974. godine u Budimpešti ц kvadrofonskoj tehnici, u izvrsnom prevodu pesnika Lasla Nadja. Sa AJovanovićem je u studiju RadioBudimpešte, kao koreditelj, radila i Katalin Kevari (Kovšri Katalin), čiji tekst iz časopisa Radio i televizijski pregLed, broj 4, 1975, donosimo u celini.

155