RTV Teorija i praksa

pozorišne publike, pa se umetnička mkovodstva naših pozorišta zato i ne usudjuju da ih uvrste u svoje repertoare. Medjutim, najčešće, ona imaju nekad skrivene, a još češće i nepobitne umetničke vrednosti, koje ne treba zanemarivati. Pored toga ima, slučajno ili ne, svejedno, nepravedno zapostavljenih, koja se retko mogu naći na repertoarima naših pozorišta. Ali, daleko bi nas odvelo dalje nabrajanje dela koja bi mogla doći u obzir za izvodjenje na radiju. Naravno, ne mislimo da ona treba da potisnu originalni i autentični radio-dramski repertoar, ali, svakako, odredjenim procentom, treba i pozorišna dela da budu zastupljena u radio-dramskom repertoaru, otprilike isto onako kao što i televizija traga za pogodnim ostvarenjima iz našeg i stranog dramskog nasledja. Nije potrebno učiniti velike istraživačke napore, ali je ipak potrebno tragati, pa se mogu lako i iznaći itekako pogodna dela naših i stranih dramatičara, koja bi imala zahvalne slušaoce u radio-auditorijumu. U tom smislu bacićemo samo letimični pogled na srpsko dramsko nasledje, ne bismo li ukazali na neka zanimljiva ostvarenja, koja iz dvostrukog razloga mogu i treba da nadju mesta u radio-dramskom repertoaru: prvi razlog bila bi mogučna zainteresovanost auditorijuma, a drugi, ne manje značajan proisticao bi iz imanentne umetničke vrednosti samih dela, koja može da bude i izvanredan povod za ambicioznije radio-realizatorske poduhvate. Naime, nikako ne treba gubiti iz vida i izvesnu mogučnost adekvatne radiofonske nadgradnje. Jer, kao što u pozorišnoj umetnosti postoji scenska nadgradnja, koja ponekad i presudno doprinosi scenskoj egzistenciji komada, tako postoji i radiofonska nadgradnja: radio-realizatori (režija, snimanje, montaža itd.), uz pretpostavku koriščenja savremenih tehničkih sredstava pri snimanju, koja omogučuju nebrojne stereofonske i ambijentalne efekte, mogu takodje doprineti, i to presudno, u oživljavanju pojedinih dramskih ostvarenja. Osim toga, upravo nove mogučnosti snimanja iniciraju i obavezuju da se pristupi ponovnim radio-realizacijama onih dela koja su već doživela i svoja radiofonska izvodjenja i, takodje, upućuju u traganja za onim neizvodjenim (iji retko izvodjenim), iz našeg dramskog nasledja. Takvim postupkom može se radio-dramski repertoar sadržajno i tematski obogatiti, učiniti raznovrsnijim i atraktivnijim. Zato ćemo u ovom pregledu ukazati i na dela koja su več izvodjena preko radib-talasa, ali koja svakako zaslužuju nove realizacije, uz sve pogodnosti savremenih

161