RTV Teorija i praksa

Dogadjaji u drami Izjava delovali su kao snimak skrivenom kamerom. Još kada je emitovana u redovnom programu Televizije Zagreb, redakciji su stizala pisma iz raznih fabrika širom zemlje, sa pitanjem: odakie vam je poznat naš slučaj? Iz života, ali onog svakidašnjeg, porodičnog, može se apostrofirati drama Subotom dopodne Dušana Jovanoviča zbog, kako je to žiri opet pohvalio „teksta koji uvodi elemente svakodnevnog života u televizijski medij”. Ako se, pak o televiziji govori kao o mediju moguće umetničke transpozicije u korae jedno nadahnuće nalazi svoju originalnu realizaciju sa svim što umetničko delo podrazumeva, onda je to sigurno neobična drama Ivice Matiča uz izvanrednu kameru Karpa Godine. U ovoj storiji o slikaru naivcu u tumačenju Stoleta Arandjeloviča data su psihološka polazišta, vizuelna analiza jednog umetničkog vidjenja i i imperativa inspirativnog podsticaja u sredini pritajene Ijudske učmalosti i zaostalosti. No kako i sam slikar pripada tom svetu, tako i njegove slike bivaju puls tog i takvog života. U izuzetnom koloru, sa neobičnom glumom aktera, postiže se pravi cilj umetnika; da objasni i približi delo publici, Svako, ko sumnja u domcte televizijskog umetničkog izraza bio bi demantovan nakon Žene s krajolikom.

SEZONA SERIJA Kao najuspeliji žanr televizijske obrade ove se godine u Portorožu pojavljuju serije. Satirični dnevnik XV Ljubijane, smeo i vrcav, predstavlja sasvim novu vrstu parodije: emituju se novosti, slične onima koje gledamo u političko-informativnom programu, ali sa žaokama, koje kako kažu, u vreme emitovanja, zadrže sve Slovence u domovima, što još jednom dokazuje afinitete našeg auditorijuma. O šarmantnom stripu našeg vremena Grlom u jagode Srdjana Karanovića i Rajka Grliča prava če reč tek biti zapisana. Gruntovčani Mladena Kerstnera i Kreše Galika i Salaš u Malom Ritu Arsena Diklića i Branka Bauera, sadržaji našeg podneblja, mogu se meriti sa serijama daleko afirmisanijih i starijih televizija no što je naša. Zvuči paradoksalno, ali ovakav program zadao jc muke žiriju; izgleda kao da nisu znali koga da ne nagrade. Očito da kriterijumi ocenjivanja moraju biti daleko kompleksniji. Opšti je utisak, ipak, da Programski odbor ]RT-a, tragajući za pravom formora Festivala, i ne nalazeći je, ne bi trebalo da prenebregava veliki zainteresovani tclevizijski auditorijum, jer bi se potpuniji ođjeci u javnosti i ocene mogli dobiti tek onda kada se reč o televizijskom programu bude čula i od onih kojima je permanentno i namenjen.

203