RTV Teorija i praksa

Roman Galič, dipl. inž.

RAZVOJ NAŠEG RADIJA

1) Pravilnik o radiokomunikacijama, Ženeva, 1959.

Radiodifuzija, „radiokomunikacijska služba s emitiranjem namijenjenim direktno općem prijemu”, prema zvaničnoj definiciji”, obuhvaća emitiranje zvučnog i kompletnog (slika i ton) TV signala, primenjujući elektromagnetske valove kao medijum, nosioca informacije. Ovo, može se bez pretjerivanja reči, ničim usporedivo sredstvo masovnih informacija, starao je manje od 60 godina u dijelu koji se odnosi na ono što nazivamo radijom, a manje od 40 godina u dijelu kojem je odomaćen naziv televizija. Kao tehnička mogučnost, radiodifuzija se je razvila iz primjene visokofrekventnih struja i elektromagnetskih valova, kao generatora odnosno prenosnika, najprije telegrafskih, a onda i telefonskih informacija, posebice u toku prvog svjetskog rata, i neposredno nakon njega. U godini kad uz 50 godina radiodifuzije slavimo i 120. obljetnicu Teslinog rodjenja, potrebno je istaknuti da je za te tehničke mogućnosti dao gotovo sve, koncem prošlog stoljeća, upravo Tesla. (sl.l. i 2. iz predhodnog članka). Više zbog lokacije u vremenu, nego zbog traženja neke apsolutne historijske istine, jer ni definicije nisu uvijek jednake, navodim kao godinu uvodjenja radiodifuzije 1920, kad je u USA, u studenom, izdana prva dozvola za rad jedne radiodifuzne stanice. To odmah locira i radiodifuzija u Jugoslaviji, koja je, kako sam rekao, započela s radom prije 50

38