RTV Teorija i praksa

godina prvom emisijom iz historijskog Gomjeg grada u Zagrebu, 15. svibnja 1926. Razmak od 6 godina od prve na svijetu, stvarno je manji, јег je u 1921. u Evropi bilo u pogonu svega dvadesetak, 1922. ispod 40, a u 1923. nešto iznad 60 radiodifuznih odašiljača. U vrijeme kad Zagreb počinje, u Evropi se je broj odašiljača popeo na 123, ali im je ukupna snaga svega 116 kW, a najjači od njih emitira 16 kW - impozantna snaga za ono vrijeme, kad se je Zagreb i sa 0,35 kW odlično slušao u Evropi i kad je (divnog li vremena!) bilo više raspoloživih kanala nego odašiljača u pogonu. Sa spomenutom snagom bio je Zagreb nešto ispod prosjeka koji je 1 kW, ali nije bio jedini u tom položaju. Praviti jednostavnu usporedbu toga stanja u Jugoslaviji s onim nakon 50 godina ne bi imalo smisla kad se ne bi upozorilo na neke faktoe koji pokazuju kako je put razvoja radija, a mi čemo se ograničiti samo na radio i baciti težište samo na ono čime smo počeli i što je i danas okosnica našeg emitiranja na srednjevalno podmčje, bio težak i da su tome uzrok u znatnoj mjeri nerazumijevanje, a ne pomanjkanje mogučnosti. Dvije godine nakon Zagreba, 1. mjna 1928, počinje s radom radiodifuzije u Sloveniji. Snaga odašiljača od 2,5 kW je.iznad tadašnje prosječne snage, kada je maksimalna snaga 40 kW a broj odašiljača negdje oko 170. Treći centar, Beograd, počima, iz razloga koji nisu tehničke naravi, s emitiranjem 18. ožujka 1929. (svečano pustanje u pogon 24. ožujka), takodjer s odašiljačem snage 2,5 kW. Sada je ukupan broj registriranih odašiljača u Evropi 200, njihova ukupna

39