RTV Teorija i praksa

čvršče i sve neposrednije vezan; nije mogla i ne može da zadovolji sve njegove kulturne i relaksacione potrebe. Zato, kada je (i kada je gdje) iživljavan onaj prvi susret sa televizijom, kada su počeli da se izmedju nje i gledaoca uspostavljaju normalniji i realniji odnosi, kada je gledalac prema njoj počeo da zauzima selektivan stav, on je počeo da se vraća starom dobrom radiju i, što je veoma važno, susreo se sa procesom njegove transformacije koja mu je uveliko odgovarala. Sretna podudarnost tih nekoliko okolnosti, do koje najprije dolazi u razvijenom svijetu, a zatim i u drugim zemljama, zavisno od razvoja ovih medija u njima, značio je i znači danas početak „renesanse radija”. U manjoj ili većoj mjeri, u cijelosti i djelomično to se dogadjalo i u nas sa svim pozitivnim, ali i onim negativnim posljedicama kao što su: povladjivanje najnižem ukusu, privatizacija, stvaranje lažnih veličina i mitova, podržavanje narcisoidnosti itd. II Na ovako kratkom prostoru i sa ovako malo eiemenata ne može se čak dovoljno dobro ni naznačiti (akamoli iscrpiti) proces obnove radija. No, to nam nije ni cilj. Željeli smo samo da ovim damo uvod u razmatranje nekih kretanja i problema u vezi sa radijom u nas, a posebnn u Bosni i Hercegovini. Smatramo normalnim što čemo ustvrditi đa je radi toga neophodno poči od Radio-Sarajeva. Kao radio u svijetu uopšte, kao i sve druge jugoslovenske republičke radio-stanice i Radio-Sarajevo je konstituisan kao jedina, jedinstvena i od centra prema bazi usmjerena radiodifuzna ustanova. To je bilo sasvim u skladu sa društveno-političkim zahtjevima, sa karakterom društveno-političkog sistema i sa iskustvom koje se do tada u svijetu afirmisalo. Po osnivaču, po nosiocima osnivačkih prava i dužnosti (osnivač je bila Vlada BiH), po načinu finansiranja (budžet) bila je to državna ustanova ili ustanova države. Po karakteru svog zračenja, usmjeravanja informacije i poruke, ona je bila u funkciji društvenog i političkog centra Republike, sračunata na jednosmjeran uticaj od vrha prema bazi. Na toj osnovi i u tim okvirima gradjene su i razvijale se i njegove koncepcije, tehnološka i programska. Zbog zakašnjelog starta (oko 20 godina poslije Beograda, Zagreba i Ljubljane, na primjer), zbog drugih nepovoljnih okolnosti kao što su: opšta zaostalost Republike ogromno potencirana ratnim razaranjima, siromaštvo stanovništva, krajnje oskudna materijalna i kadrovska osnova, pojava i razvoj televizije na

52