RTV Teorija i praksa

grupe, skupovi itd, imaju potrebu da budu integralno prezentirani svoj javnosti, bilo sistematskom povezanošču s programom, bilo prema povremenim dogovorima. Takvi su razni simpozijumi, serijc obrazovnih ili diskusionih tribina itd. Razumc se, ove potrebe se mogu zadovoljiti samo na specifično usmerenim programima. No, njihovo stvarno značenje je u tome što sadrže element realizacije reverzibilnog komuniciranja putem radija. Ovde je reč pre o sadržajima koje čovek želi da prati, a da istovremeno bude najmanje angažovan, tj. da racionalizuje stalno angažovanje največe pažnje tokom celog zbivanja, To smanjenje lične obaveze pri pračenju programa otklanja gotovo nepodnošljivu dosadu, npr. trajne inertne slike, koja se javlja pri pračenju ovakvih situacija na televiziji i na filmu. Radio nikad ne može biti toliko dosadan, jer toliko ne zaokuplja, i u tome mu je, takodje, ovde prednost. Za ovaj pravac razvoja vezuje se i problem programskog smera, koji se uproščeno naziva obrazovnim programom. Stvaranje sistema obrazovnog programa kod nas je u osnovi postavljeno, ali nerešene dileme kočile su njegov celovitiji razvoj. Od naivnih stanovišta o pretvaranju gotovo celokupnog radija u direktno obrazovno-prosvetarski radio (i to uglavnom starinski shvačen radio), ili ideja o „radio-diplomiranju”, odnosno kompletnom školovanju pojedinaca, došlo se i do dijametralno suprotnih shvatanja. Naime, do mišljenja da radio, samim tim što se izrazito individualno koristi i što ne može doneti celoviti i striktni, a naročito ne proveravani obrazovni proces, u svojim naporima na ovom planu samo zavarava sebe i igra pred društvom neku nerealnu, inače sasvim sporadičnu ulogu. U stvarnosti sav radio jeste „obrazovni” program u veoma dubokom, ali i u veoma specifičnom smislu. Medjutim, radio nije - školski obrazovni medij. Radio je, u obrazovanju, pre svega servisni medij. Ta karakteristika radija po sebi odredjuje - ukoliko se teži stvarnom efektu u obrazovnom smeru - dominantnu ulogu težnje za osposobljavanje čoveka za punu delatnost u neposrednoj samoupravnoj praksi, bilo putem omogučavanja snalaženja u osnovnim procesima saznavanja, tumačenja informacije itd, bilo insistiranjc na razvoju celovite ličnosti kao uslova za stvarno slobodnu stvaralačku praksu, a pre svega stvaranje kulturne ličnosti kojoj je kultura osnovni element u ličnom komuniciranju i ponašanju. Tamo gde je radio, npr. u Radio-školi, pre svega dodatni elcmcnt opšteobrazovnih ili drugih obrazovnih procesa u

96