RTV Teorija i praksa

društvu, i gde su potrebne i posebne metode prezentacije, on ovu svoju funkciju posmatra sa stanovišta podržavanja i dopunjavanja opštedruštvenog angažovanja, dok je samostalno delovanje, koje bi se iz tih procesa izdvajalo, stvaralo neke posebne programe i sisteme bez izgleda na pravi uspeh. Zato je ideja da se posebno UKT područje, na kome če se, inače, locirati Treći program, u celini angažuje kao „obrazovni talas Radio-Beograda”, u koji bi, u uslovima dovoljne društvene potpore, bili svrstani svi programi striktno obrazovnih intencija, specifični po nameni, po orijentacijama pojedinim strukturama, a pre svega po načinu prezentacije. VRHUNSKA KOMUNIKACIJA Cilj Radio-Beograda u narednom periodu jeste da posredstvom svojih specifičnih mogučnosti posluži kao efikasno sredstvo društva da ostvari svoje ciljeve, sadržane u postavljanju i učvrščivanju osnova za slobodni, samoupravni, potpuni razvoj svih Ijudi kao celovitih ličnosti. Radio je, dakle, sredstvo Ijudi da ostvare sebe, odnosno cilj je radija da to postane', dakle da übuduće sve efikasnije posreduje kao sredstvo za pomaganje ostvarenja i afirmacije integrisane, celovite ličnosti. U tom smislu osnovni zadatak je sve manje u tome da radio upućuje i saopštava poruke ličnosti, a svc više: da njoj samoj otvori fnbgućnosti da se izrazi u onoj meri u kojoj je to neophodno za punu društvenu ulogu svakog čoveka. Radio je ovde u pogodnijoj poziciji od ma kojeg drugog medija. Čak je, u izvesnoj meri, npr. nedostatak slike, ovde i dragocen faktor koncentrisanja na sam osnovni, svesni izraz ličnosti, za prenošenje njene uobličene, artikulisane, kondenzovane poruke, slobodne od dodatnih sporadičnih elemenata. Pored toga, tehnički elementi medjusobnog komuniciranja, fleksibilnost i vibrantnost sadrže osnovne potencijale koji u okvirima ukupnog komuniciranja znače bitnu prednost radija. No radio kao tehničko sredstvo, kao medij komuniciranja po sebi, nema nikakve šanse da samim svojim karakteristikama, osobenostima i potencijalnim prednostima dovede sebe na moguči, u stvari realni nivo u društvu. Svojevremeno su tehničke prednosti bile osnov u rešavanju društvene uloge radija, i on je mogao prenositi bilo šta, manje-više, a ipak održavati odredjene dominantne pozicije. U današnjoj njegovoj poziciji, medjutim, sve ono što je latentno sadržano u mediju radija - ostaće latentno, neizraženo i pasivno, ako se ne pronadje pravi metod da sc sve prednosti zaista ostvare u praksi. Naime, moraju se stvoriti

97