RTV Teorija i praksa

usamljenosti i Ijudskoj nemoći, o bračnim traganjima za mirom i srečom koje nema, o nesrečnoj devojci iz predgrađa. Ovaj utisak o malim temama na velikom festivalu nije se nametnuo samo zbog tematske kamemosti, već pre svega, zbog toga što je to poniranje u čovekov unutrašnji svet najčešće podsečalo na poznate literame preokupacije, na oveštale i rutinske dramaturške okvire, bez svežijih i dubinskijih psiholoških sagledavanja i umetničkog oblikovanja „druge stvamosti”. Veoma je malo bilo onih tekstova koji su se vimrii do originalnih i autentičnih poetskih i misaonih metafora (bez rezerve to se može reči samo za dva nagrađena dela i Gaspara), ili do suštinskih, izvomih prodora u društvena zbivanja i konkretne Ijudske sudbine. U našim ušima bubnjali su konvencionalni bračni dijalozi, neke površne aluzije па situaciju potrošačkog dmštva, didaktičke replike i isforsirane humorističke situacije, plitke literamo-dramaturške konstrukcije i pouke o sreči koja nam tako fatalno izmiče, u skladu sa odavno skrojenim klišeima. Praktično, pred nama je ceo tematski kmg biblijskih zapovesti, variran levo i desno, a ponekad i bez ikakvih varijacija. Od starih, proverenih literamih tema, izgleda da je najviše potisnuta tema o Ijubavi, bar u njenim romantičnim okvirima, kao da se preselila u „susedne” teme, u bračne i socijalne kontekste, gde je ona (Ijubav) samo neki daleki eho, povod ili motiv za drage i dmkčije čovekove ambicije. Bolonjski festival pripada prošlosti. Organizatori verovatno uveliko jiripremaju sledeći. Iskustva sa ovog još su nesređena, ali nema sumnje da su dragocena, i kao uvid u radio-televizijsku produkciju, i kao inspiracija, i kao podsticaj. U tom kontekstu Prix Italia i dalje, s pravom, pretenduje da bude najznačajnija radio-televizijska smotra programskih ostvarenja, traženja i lutanja.

206