RTV Teorija i praksa

obrazovne, kulturne delatnosti. Odnosi ove primarne raspodele bili su doskora van kontrole neposrednog samoupravljanja. Budući da se i u toj sferi odnosi menjaju, rađa se i nova potreba za informacijama. Prema tome, u sferi političko-informativnih programa već se mogu zapaziti krupne promene, koje proširuju klasični domen izveštavanja. U narednom periodu treba da računamo na dalje razvijanje tih funkcija, koje se odnose na veče prisustvo društvene baze, pomeranja težišta sa informisanja, sa več donctc odluke, na proces konstituisaja zajedničkih stavova i odluka i na odnosc u primarnoj raspodeli. Kao što razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa revolucioniše proccs daljeg razvoja komuniciranja, tako isto postoje izvesne specifičnc društvene karakteristike koje ga usporavaju. To je postoječi kulturni i obrazovni nivo, kao i karakteristike krupnih socijalnih pomcranja iz sela u grad i usvajanja novog načina života. To su ograničavajuči faktori koji deluju na „nadgradnju”, a u programskoj sferi posebno na oblasti kulturnih i zabavnih sadržaja, Problem bi se mogao ilustrovati ovom uproščenom slikom: čovek stavljen u novi produkcioni - samoupravljački - odnos, dakle u jednu praksu od koje zavisi rešavanje brojnih egzistencijalnih i đrugih pitanja i pojcdinca i zajcdnice, relativno brzo razvija svojc potrebe za komuniciranjem, koje mu omogučuje kvalifikovano odlučivanje. Međutim, njcgov stav prema kulturnim vrednostima - ozbiljnoj muzici, па primer - menja se neuporedivo sporije, ako se uopštc menja u toku životnog veka jedne generacije. Polazeći od ovog različitog tempa mogućih promena u pojedinim domenima društvene aktivnosti - jednog u sferi praktične delatnosti vezane za osnovni produkcioni odnos, a drugog u sferi „nadgradnje” - dolazimo do odavno poznatih pojava u programskoj praksi: do poznatih teškoća sa prijemom ozbiljnijih, težih sadržaja, poruka koje imaju veče zahtcve u procesu prijema. U tom smislu smo i stavili napomenu da programska praksa, u prezentaciji složenijih kulturnih i umetničkih sadržaja „ide ispred” realnih uslova. Proboj složenijih sadržaja zavisiće, takođe jc več rečeno, od tempa razvijanja dva susretna procesa; demokratizacije kulture i uzdizanja opšteg kulturnog nivoa. Razvoj samoupravljanja stimuliše taj proces, ali jc izvesno da se radi o promenama sporijeg tempa od onih u sferi osnovnih produkcionih odnosa.

19