RTV Teorija i praksa

Borisav Džuverovič

OMLADINA, MILJENIK JUGOSLOVENSKOG RADIJA

U Jugoslaviji do sada nijcsu ni clcmcntarno raščišćcni pojmovi vczani za masovnu kulturu, iako jc ona počcla snažno da utičc na ponašanjc, aktivnosti, i - što jc poscbno važno - na idcjna oprcdjcljenja auditorija. Čak sc ni u opširnim kongrcsnim dokumcntima Savcza komunista, organizacijc knjižcvnika i dr. nc dajc cksplicitno oprcdjcljcnjc spram ovog fcnomcna. Zato sc jugoslovcnska kultura, rašircna prijc svcga masovnim mcdijima, izdvaja iz kritičkc analizc društva; ali sc posrcdno, pa čak i cksplicitno označava kao „izraz građanskc svijcsti”, kao „otpadak kulturc”, „lažna kultura”, itd. Nc ulazi sc u suštinu, uzroke njenog nastajanja. Shodno takvom pristupu, ncdcfinisan jc i opšti karaktcr i položaj masovnih mcdija koji najvišc doprinosc ckspanziji i agrcsiji takvc kulturc. Štampa, radio i tclcvizija postaju svojcvrsna sila, činjcnica dana. Ncki ih bcz potrcbc hipcrtrofiraju (makluanovski uticaj u našoj teoriji), dok ih drugi minorizuju, podrcđujući ih političkoj sfcri. Zapravo su ovi mcdiji na izvjcstan način i „predefinisani”, ali samo u političkom smislu i političkoj sfcri. Ostalc funkcijc ostaju ncdorcčcnc. Kako sc na primjcr odrcđujc obrazovno-vaspitna uloga radija (gdjc postoji mnoštvo dilcma i kotrovcrzi), a kako zabavno-rckrcativna (gdjc jc stvarni

21