RTV Teorija i praksa

ankete Centra RTB za istraživanje programa i auditorijuma, zatim ankete koje je RTV Zagreb sprovodila u inostranstvu. Među našim radnicima u inostranstvu ovaj program zauzima prvo mesto i po procenama sluša ga negde između 300 i 400.000 Ijudi, Dalje, verovatno ovaj program po korespondenciji sa auditorijumom dolazi među najfrekventnije u Radio-televiziji Beograd, odmah posle kvizova i drugih oblika takmičenja. Stiže nam između 7.000 i 10.000 pisama godišnje, uglavnom sa muzičkim željama: koga i šta bi hteli da slušaju, kakav misle da treba da bude ansambl koji če doći među njih, šta bi oni hteli da vide, sa kim bi hteli da kontaktiraju, itd. I ova redakcija, kao i Prvi program Radio-Beograda, a i pre toga Programski kolegijum Radija, nalaze se u istim dilemama koje sadrže i materijali pripremljeni za ovo savetovanje. ]a verovatno neču odgovoriti dovoljno stručno u onom smislu kao što drugovi koji muziku bolje poznaju mogu da kažu, ali bih možda mogao da kažem nešto kao praktičar, na osnovu iskustava u radu redakcije specijalizovanih programa. Mi se isto tako pitamo na koji način da prilagodimo interesovanje tog slušaoca, da bismo mogli da plasiramo sve ono što želimo. Nama nije stalo da idemo sa programom koji neče biti slušan, naročito koji neče biti slušan u onom delu auditorijuma kome je najpre namenjen - a to su naši Ijudi koji se nalaze van naše zemlje. Ali kako priči tim mnogobrojnim slušaocima, posebno na koncertima koje priređujemo, odn. u neposrednom kontaktu. Što se mene lično tiče, Šaban Šaulić mi se ne dopada, meni se uopšte ne dopada ta naša cvileča, zapomažuća muzika sa slabašnim tekstovima, u kojoj neprekidno kukumavče ostavljeni, itd., itd. Međutim, moram da vam kažem da hiljade ijudi jedva čekaju da uđu na takve naše koncerte, mnoštvo ih ostaje bez ulaznica. I onda dođete do zaključka: ako date tri ili četiri takve pesme, neće vam pasti „kruna s glave”, a uz to ste plasirali i neke ozbiijnije sadržaje... U mozaičnom programu dešavalo nam se da je mogla muva da se čuje za vreme monologa iz Dunda Матоја ili iz Šume Ostrovskog, u dvoranama sa 2500-3000 ijudi koji nisu došli da čuju te monologe nego Šabana Šauiiča. Zašto mi ne iskoristimo to kao muzičari, kao kompozitori, kao aranžeri, pa da interpretatorima damo ono što mi mislimo da oni treba da pevaju, pa da kroz to

160