RTV Teorija i praksa

podignemo i njihov možda kvalitet interpretacije i tako zadovoljimo i potrebu za uzdizanjem ukusa. Na kraju hoću da podvučem da je lakše zaobilaziti nešto nego prilagoditi se i elastično koristiti sve mogućnosti. Popularan interpretator je ipak snaga, ma šta mi mislili. Snaga je u onome što taj interpretator prikuplja, dovodi, nasuprot nečemu drugom što bismo mi želeli, ali što u stvamosti nije kako se nama čini. DARINKA SIMIĆ: Rade Đurič je dotakao jedan od veoma važnih problema koji se, kao što ste mogli zapaziti, provlači kroz diskusiju kao i kroz priložene recenzije. Za razliku od prošlog savetovanja, gde smo najviše kritike pretrpeli upravo zbog preteranog plasiranja šunda na našim programima, sada se ističe mišljenje da smo - da kažem narodski - previše zavrnuli slavinu, da možda imamo prestrog kriterijum kada je u pitanu novokomponovana muzika i da bi moglo da se slušaocima pruži više onoga što oni žele, ne idući u tome ispod izvesnih granica, Veoma bi značajno bilo da imamo jasnu predstavu o tome šta bi stvamo trebalo übuduće raditi sa novokomponovanom narodnom muzikom, mada ona ne može i ne treba večeras da ostane jedina tema o kojoj ćemo razgovarati. Vremena se menjaju, što-šta se događalo za ovih nekoliko godina i danas treba da se izjasnimo u jednom novom svetlu, da u svetlu današnjeg trenutka kažemo šta treba i u kojoj meri da činimo u vezi s tim. STEVAN MARKIĆEVIĆ, muzički urednik Programa 202: ]a bih se vratio na kompleksnost jednog programa koji se zove „202”, koji traje 18 sati dnevno, koji ima 860 minuta muzike dnevno. Mislim da je to ogromna količina kad se sabere. Pitam se da li smo svi mi koji smo ovde, dali pun obol, da bi onaj naš domaći deo muzike, koji mi popunjavamo, adekvatno bio obrađen i urađen. Vidim ovde grupu ~S vremena na vreme”. Pozdravljam saradnju sa mladima, ali prijateljski, kao stariji kolega koji je i sam radio taj posao, zamolio bih da malo obrate pažnju na aranžmane: postoji orkestracija, postoje

161