RTV Teorija i praksa

govorio, hoču da istaknem da je najbitnija stvar u programima Radio-Beograda - prvenstveno na „202” i onima koji su vrlo slušani - da se forsira domača muzika. Uključujem i stvaranje te muzike na jednom širem planu, što znači ne samo šlagera, več i nekih formi koje bi vodile šansonama, baladama i ostalim formama mogučeg izražavanja. MIODRAG KONJIČKI, muzički urednik Radio-Kragujevca: Kad se pomenu lokalne radio-stanice, obično se odmah dovode u vezu sa šundom. Cinjenica je da ima dosta razloga za to. Međutim, hteo bih da kažem da ne mora uvek da bude tako. S jedne strane, mnoge lokalne radio-stanice iz čisto finansijskih razloga emituju muziku sumnjivog kvaliteta, i to u Željama slušalaca. Budite übeđeni da 30-40, pa u nekim radio-stanicama i stotinak miliona godišnje, itekako znači za radio-stanicu koja ne živi od dotacije. Međutim, iz emisija koje pripremaju muzičke redakcije šund može lepo da se eliminiše. O tome govori primer naše radio-stanice. Uspeli smo, ne računajuči, naravno, emisiju Želje... koja traje samo jedan čas dnevno, da jednostavno izbacimo sve ono što bi po nekim, pa i oštrijim muzičkim kriterijima, spadalo u šund. Emisije narodne muzike, na primer, kompletno su sastavljene od izvorne narodne muzike, itd. Naša uloga je da budemo i edukativni. Da li to možemo uvek da uradimo? Činjenica je da mi možemo da emitujemo muziku koja je па određenom nivou. I u novokomponovanoj muzici, ruku na srce, ima dobre muzike. Međutim, šta da radimo kada Ijudi ne traže to nego traže muziku koju apsolutno recimo ne bismo smeli da emitujemo? ANDRIJA BAJIĆ, estradni umetnik: U poslednje vreme se dosta govorilo o novokomponovanoj muzici i uglavnom se govorilo o njoj kao lošoj. Mislim da je sada ovo u stvari momenat da se shvati da u toj novokomponovanoj muzici ima i nečega što je dobro. Sigurno je da danas ne možemo više pevati: Čuvam ovce dole u

163