RTV Teorija i praksa

jasenje, niti Tarabica, i šta ja znam, nego moramo ići napred i sa tom narodnom muzikom, jer i omladina sa sela danas voli da sluša i ~S vremena na vreme”, i „Suncokrete”, i braću Bajić, Tozovca i Lepu, i sve ostalo. Bojim se, samo, da se, baš zato što se nije mnogo vodilo računa o toj novokomponovanoj muzici, da se ona prepustila sama sebi i da je zagazila dosta duboko, pa se pitam da li če moči sada nešto ozbiljnije da se uradi na tom polju. Jer, snimaju se gramofonske ploče tako reći nekontrolisano. Jedan sajdžija iz Požarevca je u stanju da proda svoju sajdžijsku radnju i da snimi ploču sa pesmom АГ sam blesav, ili devojka negde od Loznice da snimi pesmu Jedva čekam da ti umre majka, navodno da bi ona mogla da se uda za njega, јег njegova majka to brani. Nema potrebe da nabrajam dalje... Ja ne krivim ni tog sajdžiju niti krivim tu devojku. Isključivog krivca nalazim u produkciji ploča koja je to snimila i izdala. Nisam kvalifikovan da budem urednik, niti direktor u toj produkciji, ali mislim da stvarno ne bih dozvolio tako nešto. Moj brat i ja smo snimili LP ploču, izašla je za prošlu novu godinu; na jednoj strani su odabrane pesme iz pozorišnog komada Đido, a na drugoj potpuno zaboravljene i nikad snimljene pesme Cicvarića iz Šapca. Ta ploča je, kažem, izašla pred novu godinu, a u Komisiji Radio-Beograda za selekciju snimaka došla je na red da se sluša negde u aprilu ili maju. Pre toga nijedna radio-stanica nije smela da je pušta, jer Komisija tu ploču nije odobrila. Ne verujem da Komisija nije imala vremena i da je bila zatrpana da se toliko moralo čekati. Znači, mora se raditi drugačije, življe i brže. Ja razumem i opterećenja i poslovc, razumem da se mnogo snima tih ploča, ali ako su se braća Bajić zauzeli da vrate staru narodnu pesmu na pozornicu, onda ta Komisija treba da bude na njihovoj strani i da ih pomogne. Rekao sam: braća Bajič, ali može to da bude i bilo ko drugi od Ijudi koji se ozbiljnije bave narodnom muzikom. Možda bi moglo da se učini nešto da se napravi razlika: da se zna ko je pevač Radio-Beograda, a ko nije. Jer ima nekih Ijudi koji sami štampaju plakate sa znakom RTB, iako možda nikad nisu snimali za RTB. Takav se reklamira, stoji fino istaknuto, nakitio u kafani, Ijudi dolaze, lupaju se čaše, on peva, uzima pare itd. Prodaje se kao radio-pevač, a ne zna ni gde se nalazi Radio-Beograd.

164