RTV Teorija i praksa

Na kraju se može istaći da je autor uspešno dokazao većinu zadatih hipoteza ovog istraživanja. On je ispoljio dobru teorijsku pripremu za ovo istraživanje, a svim činjenicama koje je dobio i koristio znao je da odredi smisao i vrednost. Međutim, treba naglasiti da je ovim istraživanjem otvoreno više pitanja koja zaslužuju dalja istraživanja baš sa stanovišta merenja efekata uređivačke politike. Jasno je da više ne treba istraživati da li Ijudi imaju potrebu za smehom. Autor je otvorio ona pitanja koja treba povremeno istraživati, a to su, između ostalog, kvalitet programa u datom društvenom trenutku, društvena funkcija humora u konkretnom društvu i vremenu, odnos humora i satire i društvenih i ličnih vrednosti, odnos humora i društvene akcije itd. U ovom trenutku treba imati u vidu veliki praktični doprinos istraživanja koje je obavio dr Miroslav Savićevič. To su oni rezultati koji mogu veoma korisno da posluže u konkretnom planiranju izvođenja humorističko-satiričnih dela na Televiziji Beograd. Iz ovog istraživanja odgovarajuće pouke mogu da izvuku sva (nova i klasična) sredstva masovnog komuniciranja.

210