RTV Teorija i praksa

Dr

Ivko Pustišek

EPP NA RTV U NAS I U SVETU

Nema sumnje da je do uvođenja ekonomske propagande na radiju i na televiziji došlo u prvom redu zbog potrebe obezbeđivanja finansijskih sredstava za rad radio-difuznih organizadja, a da su čisto programski razlozi - potreba informisanja slušalaca i gledalaca o tržištu i proizvodima - bili u drugom planu. Finansiranje rada i razvoja radio-difuznih organizacija vrši se uglavnom na tri načina: iz budžeta države, iz radio i TV pretplate i iz ekonomske propagande. Ovi načini se u nekim zemljama primenjuju kao isključivi, a u drugim se kombinuju u raznim oblicima. Tipičan primer finansiranja radio-difuzne organizacije uglavnom iz budžeta predstavlja Sovjetski Savez, a tipičan primer fmansiranja samo iz ekonomske propagande predstavljaju Sjedinjene Američke Države i večina zemalja Južne i Srednje Amerike. Tipičan primer finansiranja iz pretplate predstavljaju skandinavske zemlje Danska, Norveška i Švedska. Ima, takođe, zemalja u kojima je jednoj radio-difuznoj organizaciji dozvoljeno da se finansira samo iz radio i TV pretplate, a drugoj, u istoj zemlji, samo iz ekonomske propagande. Takvi sistemi finansiranja postoje u AustpJji, Brazilu, Japanu, Kanadi i Velikoj Britaniji. Međutim, najveći broj zemalja u Evropi, Africi i Aziji primenjuje finansiranje radio-difuznih organizacija iz radio i TV pretplate i iz ekonomske propagande, a u mnogim zemljama u razvoju u Africi i Aziji ni to nije dovoljno, pa se primenjuje u znatnom, ponekad i preovlađujućem srazmeru, i finansiranje iz budžeta države. Ekonomska propaganda na radiju i TV, može se reči, prihvačena je danas u čitavom svetu, sa izuzetkom Skandinavskih zemalja, Belgije i veoma malog broja afričkih i azijskih zemalja. Suština ekonomske propagande na radiju je prodaja vremena emitovanja, merenog sekundama ili minutima, kao što je kod

115