RTV Teorija i praksa

156

PERSPEKTIVE SAVREMENE KOMUNIKOLOGIJE

Povodom savetovanja istraživačkog komiteta za komunikacije Međunarodnog udruženja sociologa

Međunarodni simpozijum o perspektivama istraživanja masovnih komunikacija koji je održan u Tridentu u Italiji, na neki način je imao „istorijski” značaj kao što ga je nekada imao poznati tridentski sabor što je zasedao u istom gradiču. Nekada davno su tu razglasili ~index librorum prohibitorum” i time veoma jasno označili ideološki karakter tadašnje književne komunikacije. Simpozijum o perspektivama Ijudskog komuniciranja je - iako sa raznolikim ideološkim sastavom učesnika - ipak prvi put jasno naglasio da društvene i javne komunikacije nisu apstraktni činovi, nego produkcija idejnih i društvenih poruka različitih društava, političkih i društvenih pokreta i interesnih grupa. Savetovanje je bilo priprema za kongres Međunarodnog udruženja sociologa koji če 1978. biti održan u Upsali. Najveća pažnja bila je posvečena dvema glavnim temama: a) pregled i perspektiva komunikoloških istraživanja, i b) organizacija i kreativnost u sredstvima masovnog informisanja. U okviru prve teme, savetovanje je pokušalo da ustanovi stanje komunikoloških teorija i istraživanja, probleme opštih teorijskih modela, veze komunikologije sa drugim sociološkim područjima (pitanja socijalizacije, političke moći i participacije, kulturnih modela u različitim društvenim grupama itd.). U okviru druge, trebalo je da odredi problematiku institucija koje se bave komunikacijama, načina produkcije masovnih poruka, oblika kontrole i uticaja političko-ekonomskih organizacija. Trebalo je da pokaže mogućnosti za kreativnost pri oblikovanju poruka, kao i oblike političkih i ekonomskih ograničenja prisutnih u produkciji poruka. Već je najava takve tematike označila sukob različitih filozofskih škola, socioloških pristupa, kao i pristalica različitih teorija komunikacija. Dosadašnji susreti u okviru te