RTV Teorija i praksa

sekcije su se, naime, odvijali u stilu rasprava teoretičara psihološkog pristupa, tradicionalnih istraživanja efekata masovnih komunikacija, teorije o „upotrebljivosti i gratifikaciji” i nekih novijih socioloških pristupa. Istraživanja o ideološkim i ekonomskim uticajima, političkoj participaciji, distribuciji moči i neki savremeniji sistematski pristupi nisu u ovoj sekciji naišli na povoljan odjek. Dijalektička metoda je, doduše, u nekim prilozima i bila koriščena, ali nije bila prihvačena kao osnovni naučni metod. Na savetovanju u Tridentu postalo je očigledno da neki referati pokušavaju da poprave to stanje. Na žalost, i ovoga puta je na samom početku preovladao utilitaristički i funkcionalistički pristup. U okviru prve teme, vodeči zapadni komunikolozi Denis Mekkvejl (Denis Mc Quail), dekan sociološkog fakulteta u Amsterdamu i E.Kac (Eliuhu Katz), upravnik sociološkog instituta u Jerusalimu, opisali su stanje komunikoloških istraživanja u svetu. Obojica su g' obojila optimističkim tonovima. Po njihovoj oceni, komnnikološka nauka je prebrodila krizu i brojni znaci svedoče o njenom oživljavanju. Profesor Kac je dokazivao njenu renesansu širokim inventarom istraživanja, uključivanjem novih istraživačkih područja i uspešnim delovanjem sve većeg broja stručnjaka na tom polju. Mekkvejl je analizirao četiri decenije istraživačkog rada. Naglasio je da je istraživanja u poslednje vreme naročito uslovljavao kvantitativni porast masovnih komunikacija, prenos težišta sa štampanih na elektronske medije i prelaz od privatne ka javnoj kontroli sredstava masovnih komunikacija, koja u prelaženju nacionalnih okvira sve više dobija transnacionalni i međunarodni karakter. Uloga i značaj istraživanja javnih opštila se povečava zajedno sa njegovim prelaskom iz uskih, utilitarnih okvira službe institucijama medija, na upoznavanje javnosti sa štetnim posledicama nekih sadržaja medija i sa ostvarivanjem uslova za nezavisnu društvenu kritiku. Oba komunikologa su izrazila nadu da će buduča istraživanja odigrati značajniju ulogu pri stvaranju i ocenjivanju politike i planiranju društvenih promena. Komunikološka nauka će, po njihovom mišljenju, uspeti u tome ako sačuva svoj nezavisni naučni položaj pri kreiranju pojmova i ideja, i ako se istovremeno bude usmeravala ka razvijanju i proučavanju onih vidova masovnih komunikacija koji su odraz društvenih potreba. Kasnije su üblažili takve oprečne tvrdnje o potrebi nezavisnog komunikološkog istraživanja koje bi pri tom bilo oslonjeno na

157