RTV Teorija i praksa

radio-difuzije u Italiji. Sve vise dnevnih listova (u poslednje vreme i vodeći Corriere della Sera ) uz izdašnu finansijsku pomoč inostranog kapitala prelazi u шке velikih međunarodnih izdavačkih kuća, i preko njih pod veči uticaj italijanske desnice. Istovremeno se slična stvar događa i kada je u pitanju suprotna pojava usitnjavanja radio-difuzije u hiljadu lokalnih radio i TV stanica, što ponovo pokušavaju da iskoriste desničarski kragovi. Ujedno je RAI ostala skoro neokrnjena sa svojom birokratskom i centralističkom organizacijom, Profesor Rositi je ocenio da je zapadni kapitalizam i njegovo masovno komunidranje stupilo u fazu nestabilnosti koja ne vodi u prostu transformaciju, nego ka potpuno novom modelu i organizaciji kulture. On se zbog toga pita da li je na tom području još uvek umesno ohavljati ustaljena statistička istraživanja i klasične sociološke anahze, umesto takvih koje se usmeravaju na objašnjavanje događaja i njihovog značenja za draštvene promene. Osnovni istraživački pristup sociologa Đovani Cezarea bila je analiza „aparata u sistemu masovnog komuniciranja”. U osnovi izlaganja bila je sledeča misao: - kompleksnost podele rada u uslovima industrijske proizvodnje i kapitalističkog društvenog uređenja, razvlaščenje i otuđenje radnika od uslova i rezultata rada koje sprovodi kapital, konačno odvajanje pojedinca od njegovih iskustava. Lično iskustvo je postalo samo minimalan deo celokupnog društvenog iskustva, što onemogučuje da pojedinac saznaje i menja realnost Iskustvo je odvojeno od svesti, a ova je odvojena od menjanja društva. Zahvaljujuči tom odvajanju, aparat za proizvodnju i distribuciju informacija, svesti i kulture, pojavljuje se kao „produženje Ijudskog uma”, onako kako se kod Marksa kompleksna orađa materijalne proizvodnje pojavljuju kao „produženje Ijudskog tela”. Kao što su ta orađa prisvojili kapitalisti i odvojili ih od radnika, tako se i aparat u ustanovama javnih opštila odvojio od intelektualaca i tehničara koji u njima rade, i od svih koji bi trebalo da budu potrošači njihovih proizvoda i koje je vladajuča klasa takođe razvlastila. Takav model je, zajedno sa celokupnim kapitalističkim sistemom, zapao u krizu i poziva na temeljite promene. Izlaz, međutim, nije u drobljenju i razbijanju sredstava komuniciranja, odnosno u zameni tih sredstava individualnim, tehnološki savremenijim audiovizuelnim sredstvima za ličnu upotrebu. Organizaciju javnih opštila, kao i svaku društvenu ustanovu, treba posmatrati u njenoj istorijskoj uslovljenosti. Njenu suštinu treba izmeniti na taj način da bude usklađena sa dostignutim stupnjem razvoja proizvodnih snaga i draštvene svesti. Pri tom su najmanje

160