RTV Teorija i praksa

рошка, primalaca itd. Nastupio je sa tezom protiv odvojenog proučavanja Ijudskog i masovnog komuniciranja. Komunikacijska istraživanja prelaze okvire medija i trebalo bi da uzimaju u obzir objektivne uslove istorijski datog, konkretnog društva. Naveo je, na primer, neuspeh nemačkih istraživača koji su pokušali da analiziraju televizijsko izveštavanje o terorizmu. Došli su, naime, da saznanja da bi za ocenu tog izveštavanja morali, kao referencijalni okvir, da imaju i objektivna dešavanja na tom području. Na sličan način je propao i pokušaj nekog austrijskog istraživača koji je želeo da definiše interes što ga izražava televizijsko ekonomsko i političko izveštavanje. I on je shvatio da bi pre toga morao odrediti „istinske interese” društvenih klasa i grupa koje se kriju iza izveštavanja tog medija. U okviru druge teme učesnici savetovanja su raspravljali o organizovanju masovnih medija i o uticaju tog organizovanja na ispoljavanje kreativnosti u ustanovama javnih komunikacija Britanski sociolog, profesor Tom Berns (Tom Burnes) je u uvodnom referatu upoznao učesnike sa zaključcima svoje studije o organizaciji BBC. U dvadesetogodišnjem periodu izvršio je dva istraživanja. Prvi put je administracija BBC bila veoma mala, njen sastav i način rada je obezbeđivao četiri osnovna uslova za razvoj kreativnosti: - tražili su, otkrivali i zapošljavali kreativne saradnike; - povezivali su ih takvom organizacijom koja je bila u stanju da podstiče i iskoristi njihove talente; - stvarali su im stimulativne radne uslove i nudili sve uslove za uspeh; - stalno su negovali svest o svemoći publike kojoj su njihovi programi, odnosno kreativnost, namenjeni, U vreme drugog istraživanja broj zaposlenih se popeo na 23.000, ali u neposrednoj programskoj proizvodnji radi samo 2-3 hiljade. Njihovu kreativnost, međutim, industrijskim načinom vođenja i kontrole guši uprava koja je potpuno odsečena od proizvodnog procesa. Berns smatra da je u BBC zavladala birokratija kojoj društveni ciljevi ne znače mnogo, јег je profesionalizam postao sem sebi cilj. On se založio za obnovu načela nekadašnje administracije koja bi ponovo obezbedila stvaralački rad na osnovu participativne demokratije. U tom delu seminara, zanimljivi su bili prilozi italijanskih komunikologa, naročito naprednih sociologa, profesora Đovani Čezarea (Giovanni Cesareo) i dr Franka Rositija (Franco Rossiti). Ovaj drugi je ob)ašnjavao nove, naizgled suprotstavljene pojave koncentracije štampe i decentralizacije

159