RTV Teorija i praksa

saradnje. Traganje za onim što je zajedničko i ukazivanje na specifičnosti, jedini je mogući put približavanja tih literatura ne samo gledalištu nesvrstanih već i mnogo šire van njega. Na taj način potvrđuje se i istina da priča o književnosti nesvrstanih ne znači zatvaranje tog kruga več ukazivanje na zajedništvo i na činjenicu da upravo nesvrstanost otvara prave puteve afirmacije kulturnih vrednosti svih zemalja u razvoju. Borba za novi ekonomski poredak mora, dakle, biti praćena i borbom za novi kulturni poredak koji, pre svega, podrazumeva pravo na kulturu i pravo na priznavanje stvarnih vrednosti i doprinosa svih naroda kulturnoj zajednici sveta. To, dabome, podrazumeva i reviziju kriterijuma stvorenih u vreme kolonijalne dominacije, estetskih kriterijuma koji su, to više nije tajna, bili često inspirisani tom dominacijom ili su stvarani da bi joj služili. U tom kontekstu, čini se, valja posmatrati ulogu radija i televizije u nesvrstanim zemljama i svaki profesionalni zadatak koji nas očekuje u toj oblasti, među narodima koji su, po Sezerovim rečima, oduvek bili „ро strani malo, ali nadohvat veka, ko rezervno srce”.

37