RTV Teorija i praksa

približnim trajanjem i dinamikom. Ako bismo prostor doživeli kao poluloptu - kupolu, svod, onda bi replike neobično podsećale na zvezdane galaksije ovog brižljivo izatkanog polja snoviđenja. Lica raspoređena u prostoru utihnjuju jedno po jedno. Iščezavanfe je nagovešteno time što je neko „manje glasan” što ga drugi „slabije čuju”. Udaljavanje po dubini nije samo apstraktna prostoma šara, već je u funkciji simbolisanja odlaska. Replike se po vertikali povezuju pomoču asonanci. Začeci ovakve dramaturgije mogu se nači i u nekim dramama u monotehnici snimanim ranijih godina. Jedna od takvih svakako je drama Davida Stankovića Ulica Danijelova, u njoj progonjeni protagonista luta hodnicima svoje pomerene svesti kao u lavirintu. Tu se ritmičkim naznakama jasno ocrtavaju sfere ovoga podzemlja u koje je bačen surovim životnim okolnostima. Rascepkanost asocijativnih jedinica, zvučno jasno okarakterisanih i povezanih jednom satirično-ironičnom niti našli smo i u delu Berislava Kosijera Tabula Traiana. U poslednjih nekoliko godina mnoge realizacije su obogatile ovaj domen na programima Radio-Beograda. Naoročito se pogodnim pokazalo tumačenje poezije novim izražajnim sredstvima. Ritual za prostor i vreme Dušana Matića predstavlja značajni trenutak ovog postupka. Autor dramatizacije Neda Depolo i reditelj Arsa Jovanović zadržali su se ovog puta na Matićevoj Knjizi rituala. „Slobodnom horskom i pojedinačnom aleatorikom, iznenadnom ili postupnom sintezom prethodno rasturenih delova stiha, prividnim izneveravanjem pesnikove reči, nastojali smo da otvorimo slobodnije puteve razumevanja i komuniciranja sa onim dubljim i složenijim slojevima poezije” - kažu autori. Opus Arse Jovanovića sadrži svakako i dela proizašla iz sličnog „vjeruju”, nezaobilazna pri izlaganju ove teme. Tako je on, opterećen nasleđem srednjovekovne kriptike, bežanja i ukopavanja nacionalnog biča u podzemne prostorije (na primer, crkva Sv. Spasa u Skoplju) pred otomanskom najezdom, a podstaknut svojim hobijem i opsesijom drugovanjem sa vodom i istraživanjem vode - snimio emisiju sa ton-majstorom Zoranom Jerkovićem Ponome vode. I ovaj eksperiment polazi od shvatanja da je umetnost radija umetnost zvučnog prostora, vrlo bliskog misaonim prostorima. „Koliko sjaja blista u mračnim unutrašnjim prostorima sveta zvukova” - kaže Žan Tardije (Jean Tardier),

49