RTV Teorija i praksa

trajne vrednosti. Nema razloga da se ne poveruje da će slušalac požeieti da kupi, da trajno postane vlasnik trake na kojoj je zapisano delo koje mu se dopada. To su snimci koji ne zastarevaju, jer ćovek ponekad kuša sebe, želi da proveri kako „danas” deluje na njega ono ćemu se divio „juče”, iz čega je crpeo snagu, dolazio u intelektualna iskušenja. MANIFESTACIjE POZORjA ZVUKA Pozorje postaje mesto okupljanja novinara. To je svojevrsna diskusiona tribina na kojoj se u strućnom smislu reči „meri” neko delo. Tu se nalaze i ostvarenja stranih radio-stanica okvalifikovana kao radiofonska dostignuča. Kako ćemo kao radio-novinari, poslenici-stvaraoci raditi svoj posao, ako ne znamo šta se radi na drugim stranama?! Fest evropskog ili svetskog radija ukazuje na mogučnost jedinstvenog praćenja programa stranog radija. To su prateće manifestacije, kao uostalom i gostovanja domaćih radio-stanica sa pojedinim programima i emisijama, koja ne čine srž pozorja. Ali sve skupa one čine da pozorje živi životom zdravog središta koje će radoznalo tragati i sakupljati sve nove, značajne i korisne sadržaje zvukom izatkane. Treba verovati da koherentan program pozorja ne bi ostao bez uticaja ni na programe radija. Ostali saradnici - muzičari, snimatelji, reditelji, ne ostaju anonimni. Oni bi publici bili predstavljani, Ako se i ovo može smatrati nekom vrstom stimulansa za nečiji rad, onda se treba koristiti tom mogučnošču To je ona vrsta radnika koji u svakodnevnom emitovanju najčešče ostaju anonimni. Proizvodnja programa - emisija na licu mesta - to je pitanje na koje odgovor treba da daje majstorska radionica pozorja. Ako je moguće napraviti „hepening” van radija, čini se da nam radio za to pruža još veče mogučnosti, jer poseduje i Ijude i bogat tonski arhiv. Radio mora stalno da nalazi svoj sve bolji put do slušalaca i da stvara vlastiti prostor za razvoj, Pravi put i način, kao uostalom i u svim ostalim delatnostima kulture, jeste eksperiment i prodor vlastitim izražajnim sredstvima. Slušalac ne sme da bude prepušten stihiji slušanja, već mu treba otkrivati one zvučne slike do kojih još nije došlo ni on, a ni stvaraoci. Materijal se nalazi svuda oko nas samo mu treba priči i uobličiti ga. Pozorje zvuka je mikroradio - jedna nit u pračenju i razvoju radio-programa.

84