RTV Teorija i praksa

Posebno je istaknuta upravo neshvatljiva revolucija u mikroelektronici, koja otvara neslućene perspektive. Kakav je napredak postignut u toj oblasti možda najbolje ilustruje podatak, koji se mogao čuti u konferencijskoj sali u Dubrovniku, naime, kada bi automobilska industrija sledila istim tempom i cenama razvoj kao i mikroelektronika onda bi Rols Rojs koštao danas manje od 10 penija, a sa jednim litrom benzina moglo bi da se vozi skoro milion kilometara. Mnogi učesnici, naročito u radnoj grupi za ekonomiku informacija i informacije u ekonomici, tesno su povezivali privredni razvoj zemlje sa njenim razvitkom komunikacione infrastrukture. Međutim, bilo je istaknuto mišljenje, da se jedan i drugi razvoj, iako su međusobno uslovljeni, ne kreču istim tempom, več se sistem komunikacija razvija brže od opšteg privrednog razvitka. Ž. Vož (J. Voge), direktor departmana za međunarodne odnose francuske generalne direkcije za telekomunikacije, navodeči neke druge autore, smatrao je da bi se čitav društveno-ekonomski razvoj mogao podeliti u dva dela: u sektor fizičkih i materijalnih dobara i u sektor informacija ili znanja. Prema navodima citiranih autora, statistika рге svega u SAD, pokazuje da su „informativne aktivnosti” rasle mnogo bržim tempom nego opšti privredni razvoj. Uzimajuči dolar po vrednosti iz 1958. godine nacionalni dohodak u SAD po radniku je danas oko 10.000 dolara, od čega oko pola otpada na „informativne delatnosti”, dok je pri kraju 19. veka odgovarajuči iznos bio 2.500 dolara nacionalnog dohotka i svega 12,5% (nešto ргеко 300 dolara) za „informativne aktivnosti”. Prema navodima uglednog francuskog učesnika maksimalni nivo sazrevanja društveno-ekonomskog razvitka bio bi upravo u optimalnoj srazmeri 50:50 između materijalnog i informativnog razvoja, to jest, nivo koji će SAD u najskorije vreme ostvariti, a nekoliko godina kasnije stići če ih i neke druge razvijene zapadne zemlje. Dalje povečavanje udela „informativnih delatnosti” veoma je teško ostvarivo, jer kako kaže Vož, to bi več tražilo ne samo relativno več i apsolutno smanjivanje udela materijalne proizvodnje. Kao dokaz ovoj tvrdnji autor je naveo zakon termodinamike, gde je kod protoka energije njen gubitak (entropija) u porastu sa kvadratom toka energije. Korisnost protoka energije dostiže maksimalni nivo kada entropija iznosi polovinu utrošene energije. Problem koji je izazvao mnogo pažnje, jeste pitanje dalje centralizacije ili decentralizacije komunikacionih sistema. S obzirom na razvoj određenih komunikacionih tehnologija,

8