RTV Teorija i praksa

као što su satelitske komunikacije, moglo se čuti mišljenje da bi pod uticajem savremene tehnologije i racionalnosti njenog uvođenja bilo potrebno razmišljati o većoj centralizaciji u razvoju sistema komuniciranja. Nasuprot tome, izneto je bilo mifljenje da dalje centralizovanje neće biti ni korisno, ni celishodno pa čak ni racionalno. Navođen je primer iz britanskog časopisa „Nature”, koji dokazuje da u britanskim institutima, koji se bave naučnim istraživanjima, konačni produkt veoma brzo opada ako se broj zaposlenih povećava. Kod 100 zaposlenih naučni „output” iznosi samo 50%, jer broj zaposlenih u administraciji dostiže broj istraživača. S druge strane, kada se glomaznije organizacije decentralizuju, njihova produktivnost je u porastu. Zbog toga je izraženo uverenje da će moderna društva slediti prirodnu evoluciju prema više decentralizovanim ćelijama u društvenoj i privrednoj organizaciji, a ujedno prevazilaziti centralističke tendencije koje su postale sve kruće u društvenoj praksi tokom poslednjih decenija. Zbog toga, bilo je istaknuto u Dubrovniku, ohrabrujuće je sagledavati iznenadnu promenu u sistemu upravljanja u mnogim sistemima komunikacija i u procesu komuniciranja. Oni postaju više disperzirani i to ne u hijerarhičnom smislu. Pristalice te teze smatraju da određena tehnologija i propratne društvene, sociološke pojave stvaraju bazu za procese decentralizacije, pominjući pri tom džepne računare, portabl tranzistore, video-rekordere, lokalne radio-stanice, kablovsku televiziju, pojačanu interpersonalnu komunikaciju i lokalnu razmenu informacija. Kao Sto je veoma odlučno izjavio jedan strani učesnik, „procesi decentralizacije moraju da obuhvate sve procese odlučivanja u privredi i u društvu, јег izbor između centralizacije i decentralizacije nije više samo stvar politike, već direktan izbor između stagnacije odnosno recesije i novog ekonomskog rasta.” Udubljujući se u probleme razvoja i modernizacije komunikacija, učesnici, naročito iz nekih zemalja u razvoju, ukazivali su i na bipolarnu vrednost procesa osavremenjivanja. S jedne strane nova komunikaciona tehnologija u zemljama u razvoju predstavlja korisno sredstvo za übrzavanje nacionalne kulture, jezika i ideologije, istakao je u svom referatu Majid Tehranian iz Irana. S druge strane, zbog slabe povezanosti sa tradicionalnim komunikacionim institucijama, ona prouzrokuje osećanje otuđenja kakvo istorijsko iskustvo u zapadnim zemljama ne poznaje. Jer, na Zapadu su moderne institucije društvenog komuniciranja rasle uporedo sa razvojem moderne tehnologije u komuniciranju, a u zemljama u razvoju postoji u tom pogledu veliki jaz kome je potrebno hitno pokloniti svu moguču paznju.

9