RTV Teorija i praksa

sam obaveštenje u Njujork Tajmsu i sva imena brojnih pedagoških savetnika i pokrovitelja, i pomislio da će i ovaj projekat kao i ostali biti predodređen na propast. Mislio sam da če oni rasturiti osam miliona dolara. Ali, upoznao sam Džoanu i posle razgovora koji su trajali satima, ona me je potpuno zadobila.” Konel je aktivirao svoje bivše saradnike iz Kapetana Kengura. Sam Gibon koji mu je bio asistent u planiranju i stvaranju emisije takođe je napustio program. Njega su angažovali kao jednog od trojice producenata za programe koji su išli svakodnevno. Džon Stoun, učenik Vilijamsa i Dramske škole u Jejlu, radio je na scenariju i stvaranju programa Kapetan Kengur. (On je stanovao zajedno sa Gibonom, dok su bili neženje). Stoun je nešto рге Gibona napustio televiziju i prešao u Vermont gde je sagradio porodičnu kuču i nadao se da če moči pisanjem da zarađuje za život. Stouna su übedili da se vrati u Njujork i postane glavni pisac scenarija novog programa u zvanju producenta. Treči producent je bio Mat Robinson. On je u lokalnoj filadelfijskoj stanici pisao i stvarao programe namenjene crnačkom stanovništvu. Prvobitni predlog Džoane Kuni, koji je ona iznela timu stvaralaca, bio je, prema njenim rečima: „Mi'čemo napraviti za decu nešto slično emisiji Smejte se sa nama , sa reklamama koje če nuditi stvari koje deca treba da nauče.” Angažovano je dvanaestak konsultanata da pomognu u ostvarivanju. Među njima su bili pisac i ilustrator knjiga za decu Moris Sendak, Stiven Frankfurt, predsednik kompanije Jang i Rubikams, umetnik crtanog filma Cak Džoun, iz Kompanije Brača Vorner (koji je kasnije postao urednik programa za decu televizijske mreže ABC), Džordž Hejneman koji je stvorio Ding-dong školu u prvim danima televizije (program za kojeg je Džoana Kuni u svom izveštaju Karnegi fondaciji rekla da je jedan od onih koje današnja deca ne bi prihvatila jer su razmaženija nego ona od pre dvadeset godina. Hajneman je kasnije postao urednik dečjeg programa kompanije NBC). Konsultanti su dali ono što obično konsultanti daju. a osoblje je prionulo na razradu programa. Stalnost ambijenta je bila jedna od najznačajnijih stvari u idejnom projektu tima: stari gradski susedi, stanovnici koji su bili „domaćini” kao u Smejte se sa nama i obezbeđivali kontinuitet. Ime ulice i samog programa proisteklo je iz duge tradicije Hiljadu i jedne noći u američkoj kulturi. Ime je uzeto iz Sezame, otvori se! iz Ali Babe. lako je simbolizam imena simpatičan svima nikada se reč „otvori se” nije vezivala za ulicu, što je još jedan primer sofističkog principa u planiranju programa.

191