RTV Teorija i praksa

centralizovan i kontrolisan od strane određenih, ekskluzivnih društvenih snaga i grupa, Postepeno je to izmišljano i ostvarivano. U cilju centralizovanja kontrole u шке što elitnijih društvenih snaga, proizvođači televizijske tehnologije, opreme, potrudili su se da televizijskom mediju daju formu koja bi takvom cilju najviše i odgovarala. Stvorili su televiziju čija je studijska tehnika bila u prvom redu nepristupačna najširim slojevima stanovništva, amaterima, laicima, nestručnima, odnosno nepoželjnima. Po tom konceptu televizija se mogla, i morala, gledati do mile volje, ali „proizvoditi” televiziju mogli su samo odabrani. To je bio i moto tvoraca televizije kakvu današ znamo. Poučeni radijskim iskustvom, tvorci televizije su se od samog početka potrudili da jasno odrede i realizuju ideju o selekciji i kontroli nad koriščenjem (upotrebom) televizijskog medija. Ova ideja bila je vrlo temeljno realizovana tako da lako možemo otkriti i faktore koji su, u toj realizaciji, odigrali presudnu ulogu: a) televizija je osmišljena i, dalje, oformljena kao sistem na osnovu tendenciozno odabranih, ali zato arbitrarno iskomplikovanih i izveštačenih tehničkih standarda. Na primer, prva stvar za koju su se u formiranju televizijskog sistema izborile velike korporacije bilo je pitanje frekvencija. RCA kompanija, koja je u tom trenutku najčvršče stajala na nogama, uspela je da izbori odluku po kojoj se televizijsko emitovanje ograničava na vrlo skučeno područje УНР (Very High Frepuences), koje je pružalo samo dvanaest komunikacijskih kanala. Ovom tehnološkom rešenju usprotivila se, u to vreme, CBS kompanija koja je predlagala koriščenje manje skučenog UHF (Ultra High Frequnces) područja. Međutim, kao što znamo, pobedila je koncepcija RCA kompanije i, tako, komercijalnu televiziju zasnovala na ograničenom broju kanala i stvorila situaciju u kojoj je kontrola nad medijem pripala samo nekolicini najjačih organizacija koje su, nadmećuči se oko pristupa tom malom broju kanala, bile u stanju da uguše slabiju konkurenciju, Znamo da je, kasnije, u upotrebu ušlo i UHF područje, ali u međuvremenu VHF televizija i njeni tvorci stvorili su snažne sisteme koje je večina zemalja (u to vreme sa televizijskim mrežama u osnivanju) več prihvatila u sopstvene sredine i tako, bez naročitog razloga, ugušila mogućnosti pojavljivanja sopstvenih mcdijskih varijanti, I, dok su američki televizijski gledaoci sticali svoja prva iskustva sa novim medijem, ostale zemlje nestrpljivo su čekale momenat sopstvenog iskustva. Američkim proizvođačima nije se preterano žurilo u odnosu na svet. Oni su bili sigurni da će

25