RTV Teorija i praksa

Ovako temeljno osmišljen, televizijski sistem imao jeza cilj da traje dugo. Može se reći da kao takav traje i dan danas i da vrši snažan uticaj па društvene sredine ne samo u SAD več širom sveta i da če svoje trajanje, svakako, produžiti na sledećih dvadesetak godina. Јег, svet se odlučio baš za ovu istu varijantu televizije, možda ne iz istih motiva iz kojih je takva televizija i ugledala svet, ali je to skoro nevažno u odnosu na činjenicu da je, ipak, televizijski medij danas u svetu institucionalizovan, vrlo strogo kontrolisan, ekskluzivan, komunikacijski jednosmeran, ali istovremeno i veoma uticajan, morfo-statičan, teško promenljiv, neelastičan i najčešče zloupotrebljen. Uzroke takvom stanju stvari, između ostalog, možemo potražiti i u znamenitoj odluci američkih centara moči da u XDC veku kontrolu nad telegrafom (a time i svim narednim sredstvima masovnih komunikacija) prepusti privatnom kapitalu i njegovoj inicijativi. Danas su razlike između televizijskih sistema u svetu nedovoljno velike da bi se moglo govoriti o varijantama. Razlike koje se, recimo, odnose na 525 - 625 linija, ili razlike u sadržajima televizijskih programa, trenutnog su značaja u odnosu na ukupni društveni uticaj koji, centralizovano osmišljen, televizijski medij vrši na opštedruštvene, kulturne, ekonomske i političke tokove sveta. Izuzetno je važno imati na umu da u XX veku, za „treči svet”, za nesvrstane, za alternativu, a pogotovu za naš samoupravni društveni sistem, jedno od suštinskih pitanja jeste pitanje tehnološko-konceptualne prirode posmatrano kroz sistemsku teoriju. Јег, najzad, i mi očekujemo da če se naš sistem u buduče razvijati evolutivnim sistemskim procesima i, naravno, ne očekujemo drastične revolucije, pa stoga treba imati na umu da su teorija informacija, teorija komunikacija i teorija sistema nauke koje objašnjavaju procese koji uslovljavaju evoluciju, rast i napredak sistema. Odluka za industrijalizaciju na primer, donosi posledice koje same po sebi, nezavisno od politike, stvaraju određene društvene posledice i oblike. Vajnerova misao o strukturi sistema kao indeksu njegovih performansi i, dalje, teorijska parafraza o strukturi birokratije a ne politike, kao indeksu državne akcije, može se onda preneti i na tehnološku strukturu ekonomije a i sistema komunikacije i neminovne posledice takve strukture, nezavisno od politike. Nauka i tehnika ne poznaju granice, to je danas opšte poznato, međutim, možemo se pitati u kojoj meri i na kakav način poznaju politiku. Skrečem pažnju da odluka, po pitanju same informacijske strukture, znači i hardware-a i softzvare- a, ima sudbonosne

27