RTV Teorija i praksa

najbrže i najupečatljivije shvačena s jedne strane onda kada član „publike” postane „žrtva” medijske zloupotrebe ili manipulacije, što je sve češća pojava, a s druge strane onda kada neposredno oseti dejstvo i moč informacije i to najčešće kroz upotrebu alternativnih televizijskih sistema. Pojam alternativni televizijski sistemi znači sve ono što, na neki način, u medijskom smislu prevazilazi ili zamenjuje „klasični” koncept relejno-mrežnog, centralizovanog, zatvorenog i uskonamenskog televizijskog sistema. Tehno-evolucija se oseća i u klasičnim relejno-mrežnim televizijskim sistemima u svetu, ali, ipak, oseča se još snažnija težnja da se promene (koje vode baš u neminovno pretvaranje postojećih televizijskih struktura iz uskonamenskih u višenamenske), stave nekako pod kontrolu i uticaj vladajučih medijskih snaga u svetu. Zato i danas u „profesionalnim” televizijskim strukturama, pogotovu u najrazvijenijim zemljama sveta, veoma veliku ulogu i u odnosu na software i u odnosu na hardware igraju elementi jedne potpuno nove generacije televizijske tehnike; 1. U prvom redu, potreba za još večim stepenom automatizacije i samoregulacije hardware-a dovela je do übrzanog procesa orijentacije ka digitalizaciji elektronskog signala. U prvom redu, digitalni korektori vremenske baze, digitalizacija magnetoskopa (kojom če u budučnosti traka vrlo verovatno biti zamenjena modulom memorije), digitalni konvertori standarda, „frame synchronizer” koji omogučava lokalizaciju spoljnih signala, digitalni uređaj za titlovanje itd., itd., več danas unose značajne novine u svakodnevnu TV operativu. 2. U jačim komunikacijskim sredinama naročito, već je velikog maha uzela veoma izražena orijentacija ka „elektronskom sakupljanju vesti” (electronic news gathering - ENG). 3. U svetu „profesionalne” televizije preovladala je orijentacija ka sistemskim a ne individualnim hardware rešenjima-konceptima. U tom kontekstu razvijaju se, za potrebe multinamenskog medija televizije, specijalno-namenski televizijski software-hardware sistemi: sistemi sakupljači vesti, programsko-proizvodni sistemi, dokumentacioni sistemi, itd. 4. Svim silama radi se na uprošćavanju i diverzifikaciji sistema; uprošćavaju se veze između pojedinih elemenata sistema, čime sami elementi postaju nezavisniji, pokretljiviji, što naravno odražava tendenciju za decentralizacijom sistema na samostalne jedinice. Sovjetski Savez, na primer, insistira na „sistemskom” rešenju „proizvodnih” centara i teži ka fleksibilnijim rešenjima

40