RTV Teorija i praksa

је, razume se, usmerena ka decentralizaciji i visokom stepenu pristupačnosti hardaware-a, razvila је u slučaju televizije sistem porta-pak, kao što je u slučaju štampe, mnogo godina ranije, razvila sredstva koja su omogučila štampanje drugih i raznovrsnijih sadržaja a ne samo Biblije. Pojava porta-paka bila je skoro neverovatna, a u svakom slučaju predstavljala je takav evolucijski zamah da je svakako najbolje potvrdila tezu o stalno übrzavajućem tempu promene i razvoja uopšte. Sa porta-pakom razlike između starog i novog hardware-a postale su toliko velike da se, zaista porta-pak mogao smatrati kao alternativan televizijski sistem. Na primer, dok stara televizijska tehnika košta hiljade i hiljade dolara, porta-pak sistem - kamera i magnetoskop, košta danas oko 1.200 dolara. Umesto tehnike koja je bila teška stotine i stotine kilograma, u porta-paku se pojavila tehnika koja je teška ukupno 8 - 10 kilograma. Dok je stara tehnologija zahtevala specijalne elektroenergetske izvore, pojačane i veoma potentne, nova tehnika pružala je mogućnost delovanja na običnu „kučnu” električnu instalaciju ili, još prihvatljivije, na baterije, bez potrebe spoljnog energetskog izvora. Umesto teškog, mistifikovanog „profesionalnog” upravljanja tehnikom porta-pak, dopustivši da se bez muke snimi upravo ono što se i vidi na malom elektronskom monitoru u kameri, potpuno je demistifikovao elektronske procese. I dok se televizija percepira kao izvor svetlosti, a film kao refleksija svetlosti, televiziji nedostaje „teatralnost” filma: specijalni uslovi za gledanje, posvećenje određenog vremena isključivo tom doživljaju itd. Naime, televizija je deo „normalnog”, svakodnevnog života; televizijski aparat jednostavno predstavlja ~deo nameštaja”, a televizija se obično doživijava uz upaljeno svetlo a često paralelno sa nekom drugom radnjom, „Televizija povezuje stvarnost sa čovekovim privatnim životom, ona je postala deo njegovog svakodnevnog bitisanja, jer se čovek intimizuje sa zbivanjima na ekranu i kao u samom životu slobodno odlučuje šta će da gleda i koliko če da gleda i koliko če da ostane povezan sa spoljašnjim svetom. Žive slike jure ekranom - mi to podsvesno znamo čak i kada je televizor zatvoren. Televizija prestaje da služi kao prozor u svet, ona postaje svet koji nas okružuje.”® Ova Petrićeva parafraza Makluana o dejstvu televizije videli smo da u slučaju klasične relejno-mrežne televizije nije bila u potpunosti tačna, međutim, sa pojavom porta-paka i alternativnih televizijskih

Petrić Vladimir, OSMA SILA, Radio-televizija Beograd, 1972, str. 129.

43