RTV Teorija i praksa

se steći približna slika o ekonomskim uslovima poslovanja ovog medija u Nemačkoj Demokratskoj Republici. Prihodi koji se übiraju od pretplate mogu se izračunati. Vezana radio i TV pretplata iznosi 10 maraka (oko 80 dinara po zvaničnom kursu) mesečno. Buduči da blizu 90 odsto domaćinstava danas poseduje TV prijemnike, mali je broj pretplatnika radija koji mesečno plačaju 3 marke (oko 24 dinara). Pošto danas 5,3 miliona građana plača TV pretplatu, to daje mesečni priliv novca od oko 53 miliona maraka. Tome valja dodati bar još dva miliona od nevezane radio-pretplate, tako da elektronski mediji prihoduju 55 miliona maraka svakog meseca. Novac prikuplja, u skladu sa nadležnostima, posebna služba Nemačke pošte. Iz sakupljene sume novac se deli najmanje na tri dela: za budžet radija, za zaposlene na prenosnoj tehnici pri Ministarstvu pošta i, konačno, za zaposlene članove kolektiva radija i televizije, Razmere i apsolutne cifre u raspodeli nisu poznate ni široj ni naučnoj javnosti. Međutim, uočljivo je da novac od pretplate ne može da namiri sve potencijalne korisnike, tako da se u ulozi dodatnog izvora sredstava pojavljuje državni budžet, odnosno onaj njegov deo koji je namenjen za kulturu. Autoru je saopšteno da država u ime svojih institucija na sebe preuzima otplačivanje kredita za opremu (domaču i stranu), troškove licenci inostranih filmova, servisa vesti, satelitskih prenosa, usluga inostranih TV kompanija itd. Svakom ko iole poznaje cene ove vrste troškova jasno je u kolikoj meri je rasprostranjena državna subvencija. U stvari, njenim mehanizmom obezbeđuje se relativno niska i neekonomska TV pretplata. Znači, od 684 maraka finansijskih dodataka

49