RTV Teorija i praksa

7 Državni plan za 1978godinu Neues Deutschland, 26/27.11.1977. god.

Prosečan obim emitovanog programa 1977. godine iznosio je 186 časova mesečno, što bi značilo da košta oko 12 miliona maraka. п države za prosečnu porodicu u ovoj godini , jedan deo pomoći se preliva televizijskom mediju. Osim toga, država obezbeđuje takođe niske i neekonomske cene PTT usluga, pa se i tim putem smanjuju rashodi u poslovanju televizije. Konačno, ako se prosečna cena minuta TV programa danas procenjuje na 1000 maraka®, sigurno je da i jedan deo državnog budžeta direktno ide u kasu televizije NDR. 0 značaju državne subvencije indirektni podaci koje smo naveli übedljivo govore. Njima treba dodati i činjenicu da je televizija NDR lišena mogućnosti da ostvari prihode od ekonomsko-propagandnih usluga. Naime, do 1976. godine postojao je EPP program pod nazivom Hiljadu TV tipova. Emitovan je u najgledanije vreme (subotom predveče) i pored reklamnih poruka obuhvatao je animirane filmove i slično. Osim toga, velika preduzeća u državnoj svojini koristila su pravo da jednom nedeljno zakupe pola časa programa za sopstveni „public relations”. Nisu to bile klasične reklame, več dokumentarni prilozi ргеко kojih se prvenstveno animirala potrebna radna snaga, a tek potom uticalo 1 na potražnju određenih proizvoda. Potrebu za EPP uslugama najviše su pokazivale tvornice robe široke potrošnje, a koristili su ih i privatni preduzetnici u kozmetičkoj grani, tekstiinoj, za reklamiranje životnih namirnica i sl. U ukupnoj strukturi prograraa EPP nije zauzimao više od 1%, vremena a ni cene koje je televizija naplačivala nisu bile ekonomske. Međutim, ipak je zarađivala od 1.500 do 3.000 maraka za minut. Od 1976. godine pružanje ovih usluga privredi ocenjeno je kao necelishodno i pomenuta programska sekcija je formalno

50