RTV Teorija i praksa

tehnoekonomski aparat pomoću kojeg se primenjuje, najdestruktivnija snaga današnjeg sveta, i da mora da bude po svaku cenu ukinut kroz revoluciju u komunikacijama koja će u istorijskom smislu biti bez presedana. 5. Peti stav je da potencijali za sprovođenje revolucije koja če rezultovati vidove strukturalnih i funkcionalnih promena neophodne za prevazilaženje ekosocijalne krize, danas postoje. Čisto tehnički aspekt ovih potencijala može se svrstati u šest tehničkih sistema koji se u poslednje vreme razvijaju u zasebne industrije: a) mreže kablovske komunikacije, kao što su kablovska televizija i telefonski sistem; b) prenosna oprema za snimanje u video-tehnici; c) izdavački sistemi video-programa kao što su produkcija video-diskova i video-kaseta; d) kućni kompjuteri i informacioni centri; e) regionalni komunikacioni sateliti; f) novi kučni uređaji za davanje informacija kao što su televizori širokog ekrana i teleprinterski prijemnici. Pre nego što uzmemo u lazmatranje šesti stav, želim da priznam da ideje slične ovima mogu da se shvate kao utopijski futurizam, jer je istorija Amerike istorija futurizma i gotovo je nemoguče uzeti u razmatranje ovakva pitanja drugačije nego sa futurističkog aspekta. Međutim, ne radi se o takvoj vrsti teksta, onaj ko ga shvati utopijski potpuno će promašiti suštinu. Duh u kome je članak napisan i u kome bi trebalo da bude shvaćen, je revolucionami duh. Ja ne predskazujem šta če se dogoditi sutra, već preciziram šta treba uraditi danas. Moj cilj je da dam znak za uzbunu i podstrek za mobilizaciju. Moramo da se usredsredimo na drugačiju današnjicu pre nego na drugačiju sutrašnjicu, jer budučnost stvaramo današnjim delovanjem i sahraničemo sebe u budučnosti ako sa dosađašnjim delovanjem nastavimo. Pišem ove reči protiv osnovnih uzroka krize kojom se, naizgled, ne može upravljati. Ovo je doba apokalipse jer niko više ne može da kaže da li če humanost da opstane. Najvažniji svetski naučnici u vodećim oblastima izgleda da se slažu u jednom: stvorili smo sebi političke i vojne krize, tehnološke i ekološke krize, sociokulturne krize, koje sve mogu da se pokažu kao neizdržljive. Poznajemo ono što stari Grci nisu poznavali: neizvesnost. U poslednje dve decenije neizvesnost preovlađuje, jer postoji univerzalna sumnja u sposobnost celoga aparata industrijskog društva da i dalje funkcioniše, Ne prestajemo da napadamo loše funkcionisanje u našoj socijalnoj organizaciji, a

59