RTV Teorija i praksa

omogučavaju tom pojedincu i tom društvu da kaže: 3vo, ja sam takva ličnost, pripadam takvom društvu, takvoj grupi'. To je kulturni identitet, to je ono što svi žele da sačuvaju”. U nastavku našeg razgovora Pušpa Das ističe: „Naravno, to je nešto što postoji sasvim normalno. Kulturni identitet je nešto što se nikad ne gubi, to je pojam koji nije statičan, več dinamičan. Јег, kultumi identitet napreduje kako napreduje razvoj pojedinca, napreduje sa njegovim procvatom i prilagođuje se podležuči uticajima, pokušava da sam zrači pred drugima. Prema tome, to je praktično nešto samo po sebi. Uopšte, čovek ne primečuje svoj kulturni identitet, ne govori o njemu svakodnevno. Ali taj identitet postaje vrlo osetljiv u određenim trenucima. Kada je potisnut, ugnjeten, a to je slučaj sa mnogim zemljama pod dominacijom, koje su ugnjetene ili su bile ugnjetene, tada kulturni identitet postaje vrlo osetljiv. Kada je ugnjeten i kada je takvo ugnjetavanje u perspektivi, kada mu preti opasnost od ugnjetavanja ili nestajanja, tada shvatamo da nešto nedostaje našem dostojanstvu i našoj ličnosti. Tada se zahteva kulturni identitet Taj zahtev je bio u osnovi velikih borbi za nezavisnost u raznim zemljama.” Na pitanje šta zemlje u razvoju žele kada je u pitanju kultumi identitet, Pušpa Das odgovara: „Рге svega, one žele da im se dozvoli da sačuvaju svoje kulturno nasleđe. Zatim, zemljama u razvoju je potrebna pomoć i favorizovanje njihovih sopstvenih poduhvata upravo u upoznavanju njihove sopstvene kulture, istorije, kulturne istorije i u usaglašavanju aktivnosti na upoznavanju tih kultura. Nije dovoljno poznavati samo svoju kulturu, treba poznavati isto tako kulturu suseda, da bi se mogla afirmisati sopstvena kultura.” Postoji, dabome, i korak dalje koji su zemlje u razvoju činile i čine kada je u pitanju njihov kulturni identitet Kad u ovim našim beleškama razmišljamo o Africi, onda je neophodno da se podsetimo negrituda-crnaštva, pokreta za afirmaciju crnačke personalnosti. Jer, upravo je taj pokret stavio pečat na osnovna stremljenja Afrike, ne samo u sferi kulture. Nastao pre četrdesetak godina, taj pokret bio je ideja vodilja tokom borbe za nezavisnost da bi poslednjih petnaestak godina, otkad su mnoge afričke zemlje stekle nezavisnost, pretrpeo mnoge promene, stekao nove poklonike ali i nove protivnike. Crnaštvo kao pokret formulisali su još negde pred rat Leopold Sedar Sengor pesnik i sadašnji predsednik Senegala i njegov prijatelj, takođe pesnik Eme Sezer. Tom pokretu ime je upravo

8