RTV Teorija i praksa

„Želim da naglasim razliku između nekih proklamovanih principa modernog novinarstva i naše prakse. Kad se u nauci i praksi javnog komuniciranja pokaže kao nezaobilazni когак napred. kad se od...jednosmernog komuniciranja i soljenja pameti publici, pređe na uključivanje javnosti u svoj rad, ргеко ekrana, mikrofona i stubaca, onda je najlakše od svega kopirati manir; postaviti čoveka u ulogu voditelja...i dati mu zadatak da napravi anketu koja treba da bude siika raspoloženja radnih IjudL.poslati ga na teren da .potura krušku*. Čoveku se da zadatak...ali ne raŠčistc se ni najelementarnijc sadržinske prctpostavke...da ta novina označi zaista i novi kvalitct sadržaja... Ovako kako stoji, nekc se forme kompromituju zbog toga što nismo profesionalno i društvcno-polilički dorasli Nije slvar samo sa voditcijstvom. Još je mnogo teže u ankctama uključivanje radnog naroda u našc programc . Doveli smo čak do apsurda, do komičnih sccna..." (iz izlaganja Milutina Milenkovića).

DUŠAN MITEVIĆ: Prva faza tog odnosa ironičnosti prema televiziji bila je da onaj ko je držao do sebe kao do pravog intelektualca, nije ni kupovac televizor. Sečate se tog perioda? Jer, navodno, televizija „übija” čitanje. I onda kad su se razvili televizijski programi, onda su seljaci i intelektualci došli na istu ravan, da upotrebim izraz profesora, da kupuju televizore pred olimpijade, jer onda više nisu mogli da se odbrane. Znači, ranije nisu hteli da gledaju neke ; delove programa, a sad je ovo novo. Međutim, ja mislim da su sve to groznice - te subotnje večeri, to su grozne stvari i to se razvija dalje. Dr PRVOSLAV RALIĆ: Г Rekao bih nešto o nekoj mogučoj projekciji televizije, možda če tu biti po neke politizirane reči, ali nemam drugačijih izraza. Ako hoćemo da televizija, i kao sredstvo i kao društveni odnos, jer meni to uvek ide zajedno - ona je i sredstvo i jedan realni društveni odnos - bude neki ulog u nekom nameravanom komunističkom načinu života (odnosno, mogao sam da kažem jednostavno: humanistički način života), onda, po mom mišljenju, ona mora, mada je to i dosad radila, ali mora to, po mom mišljenju, radikalnije da radi, da se okrene: prvo, protiv svih svojih granica, recimo protiv monopola privatizacije, protiv bilo kakvog pokušaja da je njena reč nešto sveto. Ja se sa Ratkom Božovičem, u prvom delu njegove rasprave, nisam složio kad je on u stvari nekog citirao. Rekao si da televizija mora da okupi najkreativnije kadrove u

100