RTV Teorija i praksa

interesa i privatnih kriterija, umesto interesa i kriterija društva i Saveza komunista. To je idejno i političko pitanje! Mislim da smo stvari pustili da se penju do granice koja je nedopustiva...U redakcijama se o tome mora govoriti, da vidimo koliko iza tih pojava privatizacije stoje ekonomski interesi pojeđinaca... Oblik privatizacije je oblik vlasti...gde se neki naši urednici, producenti, organizatori, stvarno ponašaju kao da je to privatno vlasništvo, angažuju ili ne angažuju Ijude sa isključivo privatnim kriterijima i privatnim shvatanjima. To je nedopustivo! To je oblik zloupotrebe položaja, zloupotrebe društvenog medija...

Risto Jovanovič, predsednik Programskog saveta RTB

...Programski savet Radio-televizije je prošle godine pokušao da poveže sistem dohodovanja i raspodelu dohotka (pretplate) sa ргоgramom Radio-televizije. Mi nismo tada uspeli da izvedemo te elemente. Dat je pregled raspodele sredstava po pojedinim programima, a!i samo aproksimativno. Tada smo utvrdili da jedan program košta 5 - 4 stotine miliona starih dinara a drugi i do 15 milijardi. Šta su podloge za takvo vrednovanje, šta je sve sadržano u njima, to nismo mogli potpunije da raspravimo. Došli smo do zaključka da je nemoguće uvesti i razviti sistem samoupravljanja u širem smislu ako ne postavimo pitanje: kuda idu, ta sredstva koja društvo odvaja, ko o njima i njihovoj raspodeli odlučuje, šta se to događa u osnovnim organizacijama udruženog rada i među njima, radi li sve to u skladu sa ZUR-om, šta je to što mora pođleći uticaju vas koji nudite prog-

Moramo više i u većoj meri da dovodimo na ekran Ijude koji izražavaju neke kompleksne interese tih samoupravnih naših asocijacija, a ne Ijude koji o podeli rada izražavaju te grupne i posebne interese. Moramo da znamo koja je mera klasne podele rada u našem društvu i koji su tokovi prevazilaženja te podele, pa da u većoj meri artikulacija tih interesa, koja prevazilazi klasičnu podelu rada, dolazi do izražaja. Ima jedno staro pitanje koje važi za svaku tehniku i za svaki medij, pa i za televiziju; ako je TV ekran jedno od najmočnijih sredstava propagande naše socij alističke samoupravne ideje, ta ideja i ta propaganda se bitno kompromituju, bez obzira što još nema tog stepena javnosti da se to zna. Ako se sama Televizija u radikalnoj meri samoupravno ne organizuje unutar sebe, to je trenutno u društvu kod nas jedno objektivno licemerje. To je ono o čemu se ovde odgovorilo na drugi način, ali mnogo konkretnije i bogatije. I na kraju bih samo još ovo гекао. Mi ne možemo da ostanemo indiferentni prema novoj činjenici da је televizija tehnika koja je došla iz građanskog društva i da moramo problematizirati i neke druge mogućnosti te tehnike. To se kod nas, več je rečeno ovde, radilo i sve više radi. Jer tehnika nije neutralna! Ko zna da li je tehnika televizijska naterala Televiziju da u toj meri poveča organizaciju i upravu, da proguta kreativnost i da lansira prosečno? Pitanje ima vrednost ako su ti sudovi tačni. Možda je tehnika ta, baš zato što nije neutralna, i išla ka tome? Jeste televizija industrija i mi ne možemo donkihotski da se borimo protiv činjenice da je ona industrija, ali raoramo je postaviti na one industrijske osnove koji su adekvatni nekim našim svrhama.

102