RTV Teorija i praksa

Ima jedap problem: televizija po prirodi stvari dejuje po paradigmi masovnog društva, hteli mi to ili ne. Međutim, mi ne želimo masovho društvo, rfego želimo participativno društvo, društvo slobodne misli, društvo kteativne ličnosti, itd. I sad je ovde problem: jesmo li se mi u organizaciji - ne na Televiziji samo, nego kao čitavo društvo - otvorili za sve ovo da na taj način s&vladamo iznutra tehniku jednom svojohi tehnologijom, jednim svojim društvenim i političkim odnosom? Eto, to su teme za problematizaciju. Ovo su sve pitanja, ovo nisu nikakvi sudovi. MJEVTOVIĆ: Mislim da je bvo što je sad Ralič govorio, veoma važno. Svojevremeno smo govorili: sredstva masovnih komunikacija, pa smo u javnim dokumentima pobegli od izraza „masovna sredstva”, ka ddekvatnijem: sredstva javnog komuniciranja. Osetili smo da je to u raskoraku sa hašim samoupravnim razvijanjem i oslobađanjem ličnosti, davanje ličnosti puno pravo da bude gospodar svog života, rada i svog dohotka, mada ona to još nije dovoljno, nego je to kurs ka razvoju i građenju samohpravne civilizacije i kulture. U tom smislu, suštinsko pitanje za mene, koje pokušavam da sagledam jeste: kojim metodom televizija, čovek iz TV studija, tretira čoveka ispred ekrana ? To je kamen temeljac čitavog problema opštenja putem televizije. Čini mi se da srho mi u načinu opštenja elektronskim medijem preneli iz drugih zemalja, ali i od naše države nasledili tzv.

ram, a šta društva, koje treba da iskaže svoj interes za ono što se nudi i realizuje? Pretplata će se i ove godine (oko 150 milijardi starih dinara) automatski uplatiti i zbrati na jedan jedinstven račun Radio-televizije. Iz te činjenice proizilaze određene a i može se reči i zakonomerne posledlce. Vi sada imate sredstva, a nemate dohodak, te govorite o internim cenama, sami vršite raspodelu pretplate. Naravno, u situaciji kada je ceo taj prihod već uknjižen u Radio-televiziji, prekinuta je ili nije uspostavljena organska veza između onih koji su izdvojili ta sredstva, koji su uložili svoj dohodak i onih koji stvaraju programe. Osim programskih saveta koji imaju ograničene mogućnosti i uticaj na vaše svesti i odgovornosti koja nije zbog objektivno prisutnih protivurečja u vrednovanju pojedinih programa sasvim jedinstvena, širi uticaj društva ne dolazi do izražaja. Tu dakle još nije uspostavljena organska veza koja bi bila izraz samoupravno organizovanog i usmerenog društva. ...Naravno ako je sadašnje stanje izraz i visokog stepena vaše autonomije, visokog stepena otuđenosti fda upotrebim tu reč), bez obzira na pokušaje da se svesnom akcijom nadoknadi to što nedostaje globalno organizovanom društvenom odnosu, - ako je to tako, onda se i sve ovo što se javIja kao posledica, što proizilazi iz postojećeg društveno-ekonomskog odnosa, može i predvideti. To će se ovde manifestovati u konkretnim situacijama ili „slučajevima” (Nedeljom po podne itd.) samo sada u vidu mini-otuđenosti ili mini-autonomije. To, dakle, dobija svoj najsiroviji izraz u nedovoljnoj organizovanosti, u privatizaciji odlučivanja. nekolektivnosti u radu itd. (Iz izlaganja na Konferenciji SK RTB).

103