RTV Teorija i praksa

Onog momenta kada se elektronske kamere izbace za pokrivanje događaja, odredi njihova srnna i broj objektiva, izbor je načinjen. Pokazače se da nije dovoljno razbacati kamere, načičkati ih masom objektiva („svaki objektiv jedno oko J.S. više”, ali i ona narodna „pametnoj glavi i jedno oko dosta”). Pokazače se da nije dovoljno raseliti ih ро belom svetu, pa ih uključivati sad sa ovog sad sa onog mesta, a svuda nailaziti i reprodukovati disperziju, entropiju glotolaliju i plitkoumlje. Intenzivan odnos zahtevače minimum mediorum - maximus effectus. Zato važi upozorenje da televizija mora prvo da bude televizija a onda može da bude i - satelitska, tj. kada bude postignuta intenzifikacija ekstenzivnog moči če da se pristupi i ekstenzifikaciji intenzivnog. Ako se želi autentična, prava, apsolutna i totalna televizija koja će stalno bombardovati jezgro suštine, koja če izvršiti „prenošenje sveta u sliku javnosti”, postkolumbovsko otkrivanje skrivenih 'svetova čovekovog biča, da ne bi ostala euklidovski tepih po-vršnosti (res extensa), pokrivač i zastirač naše ispraznosti i pečinskog tavorenja utamničenih platonovskih senki - varka, obmana, laž i iluzija, tu se zahteva i traži ~un coup de sonde” - jedno duboko poniranje (Žan Bofre), koje će jedino omogučiti čupanje suštine iz najdubljih temelja Ijudskosti i čoveštva. Da bi izvršila svoju funkciju i zadatak kao „laka industrija svesti”, da bi proizvodnja svesti o zajedništvu ( communitas communitatis, „global village”), sve živčane sisteme vezala u jednu žilu kucavicu sveta misao čvrsto sjedinila s delom mnoštva -

П2Ј