RTV Teorija i praksa

gleda jedna od tačaka televizijskog programa, a ne film u zamišljenoj bioskopskoj dvorani. Naprotiv, druga grupa gledalaca će lako komentarisati šta se može „čitati” kao kinematografsko-estetičko u datom prizoru a šta kao pogodan prizor za televizijski ekran; u čemu je akcija filma pogodna za televizijsku komunikaciju a po čemu ostaje čisto fflmična; asocirače slobodno sličnost lika glumca sa prethodno viđenim likom spikera; scenu rata u filmskoj priči vezivače za scenu rata viđenog u vestima toga dana. U dihotomiji spektatorsko/televizijsko logično da spektatorsko (bilo kakvog aktiviteta) utiče da televizijsko biva dijegetičko. Ali, dok u Surioovom sistemu mišljenja dijegetičko pripada inteligibilnosti (razumljivom, onom što se može shvatiti razumom a ne može osetiti) priče koja se priča, svetu koji se zamišlja ili prikazuje filmom B , dotle se dijegetičko pri televizijskoj komunikaciji otkriva u nešto drugačijem svetlu: ono se gradi kroz telo televizijskog programa jednog dana, odnosno onog dela programa kojeg dati gledajac zahvati. Dok se u filmu (u bioskopskoj dvorani) dijegetičko kao jedno celo, razgrađuje u čvrstom vremenskom okviru (najčešče sat i po ili dva), dijegetičko u konkretnoj televizijskoj emisiji se nužno inkorporira sa dijegetičkim tačkama pređašnjih i budučih , sledečih emisija viđenih istog dana. Dijegetičko se opredmečuje kroz niz tačaka i gradi neku vrstu fleksibilne dijegeze koja se razlikuje od gledaoca do gledaoca u zavisnosti od količine odgledanog programa konkretnog dana, odnosno, u zavisnosti kada se dati gledalac uključuje/isključuje iz sistema odašiljanja/primanja elektromagnetskih talasa Postavljanje -više celih dijegetičkih celina (više emisija) u jednu horizontalu - u dnevni televizijski program - stvara na neki način polje dijegetičkih čvorova koje radi na principu ritmičke dijastole. Emisija se odnosi na emisiju, žanr na žanr, vrsta na vrstu, tema na temu, informacija na informaciju. Inteligibilno vodi gledaoca u sam centar „globalnog sela”: prisustvujući većem broju različitih emisija gledalac oseča zajedništvo sa neslučenom skalom ukusa, emocija, ideja Ovo dijastolično, ritmičko produžavanje smisla jedne dijegetičke tačke jedne emisije na dijegetičku tačku iz druge emisije gradi od televizijskog programa audiovizuelni tlocrt sa bezgraničnim brojem mogučnosti povezivanja formi i sadržina velikog broja emisija. Nabrojičemo neke mogučnosti: a) po načinu odašiljanja sadržine (nabrojena tri vida nastajanja „televizijskog”),

8 Ibid, str. 51.

152