RTV Teorija i praksa

D.MITEVIĆ: Mislim da je to doba interesantno. Pogledajte prvu sliku iz tih dana (ako je imamo, trebalo bi je štampati ako može da se reprodukuje); kako Ijudi gledaju prvi TV Dnevnik. Ta slika objašnjava mnoge stvari. Kroz izlog Ijudi gledaju TV Dnevnik, da bi jedni preko drugih videli to čudo, živu sliku u svom domu. I dosta dugo kod nas traje taj period televizije kao tehničke senzacije. On se objektivno odražavao na programske zahteve, i programsku orijentaciju. To bi trebalo imati u vidu. Lola dobro kaže, da je prva faza u stvari želja da televizija poveže i transformiše, da bude transformator i da integriše određene delove društva svojom tehnikom i svojom tehničkom prednošču i korektnošču medija. A tek posle toga dolazi naša orijentacija na razvijanje proizvodnje. R.ĐUKIĆ: Ne, vi sad ne možete ni zamisliti sa koliko smo mi Ijubavi radili na toj televiziji. A malopre se kaže kako je film ušao u TV, pa počeo da muti neke odnose. Ja sam studirao baš filmsku režiju i filmski sam reditelj, međutim nikad ni jednu jedinu emisiju na televiziji nisam režirao filmom, svaku sam radio elektronikom, smatrajuči da je elektronika (to je i Savino mišljenje) ono što je tipično za televiziju. Sava, čak i složene, vrlo komplikovane drame radi reportažnim kolima, verujuči da je to sredstvo TV medija, a ne film. BMIRKOVIĆ: Taj žal za mladošču, o čemu stalno pričamo, mislim da bi mogao ipak da se malo racionalizuje. Prvo, pazite, to je 1956. godina. Ljudi, pa tada je „Vespa” bila

38