RTV Teorija i praksa

vidimo koja je mera te intervencije i koji su rezultati. Da li je £o osiromašilo našu usmenu književnu tradiciju ili obogatilo, imajući u vidu demokratski karakter tog medija u odnosu na masovnu njegovu publiku? Baš o torae valja svi da razmišljamo. Televizija nam je razbila jezik nauke i jezik govorne umetnosti. To su bili, po prirodi stvari, elitni jezici. Televizija je te jezike, koji su po prirodi stvari, u društvenoj podeli rada, bili elitni jezici, demokratizovala do ogromne mere... Tu moramo da postavimo jedno kritičko pitanje: da li je to demokratizacija ili neki zagovor masovnog društva; da li se ta naučna informacija stvarno može da prima i usvaja kao svakodnevno bogačehje radnog čoveka - TV gledaoca, ili ona može da posluži i u druge svrhe? Naime, da li je to autentični govor nauke i umetnosti ili masovni govor? Brojke uvek moraju da sr povezuju, po mom mišljenju, sa kvalitativnom analizom. Broj umetničkih predstava na TV ekranu u ovoj našoj situaciji, je značajan kad se procenjuje jedan deo aktivnosti i rada, pre svega kreativnih Ijudi na televiziji, ali moramo da imamo u vidu šta je sa kreativnošću u čitavom društvu; da li ta izuzetna kreativnost - neka vrsta sinteze rezimea koja dolazi na TV ekran, tu i tamo ne dovodi u pitanje neke druge Ijudske, stvaralačke i kreativne energije koje mi moramo da negujemo, amaterske i druge, i da li može tu da se pronađe najprikladniji, najbolji sklad? Jednom reči, televizija se pojavila, po mom mišljenju, u našem društvu kao mera ukusa, ; kao bon-ton naravi ito mora, znači, sa tog kulturno-antropološkog aspekta da bude kritičkiji ispitano, ne da bismo apriori kritički se odnosili prema mediju, jer je to

79