RTV Teorija i praksa

život uopšte bez tog spekulativnog, teorijsko-kritičkog mišljenja i da li postoje neke objektivne mogućnosti u programskom razvoju televizije kao medija, da povrati dignitet mišljenja i drugih čula koja ona trenutno odlaže? Međutim, televizija nam je donela jednu novu dragocenost kad je reč o Ijudskim čulima. Ona nam je povratila težinu i važnost predstavnog i slikovnog mišljenja, što smo mi u ovoj racionalističkoj civilizaciji gubili. Ali sad je ova druga opasnost, kako povratiti dignitet tog spekulativnog, logičkog mišljenja, vrednosnog mišljenja? Kad je reč o televiziji i sistemu vrednosti opet bih rekao nekoliko reči, bez neke naročite hijerarhije teza koje ču izložiti. Očigledno je da to najbolje znaju urednici, naročito informativnih rubrika, i svi koji su se tim bavili. Televizija je ne samo informator, več i posrednik između političke moči i onih kojima se ta informacija o političkoj moći, političkoj odluci prenosi. I tu se, po meni, pojavilo jedno vrlo važno pitanje. O tome je Mitević vrlo dobro malopre govorio - odnos sredstava i cilja. Ja mislim što je televizija cenjena kao bolje sredstvo dnevne politike, time je ona u večoj meri apologet dnevne politike. To je ono najosnovnije, onda ona participira i u političkoj moči. I tu je jedna objektivna zamka televizije da se pojavi unutar strukture političke moći, a ne kao instrument, strahovito močno sredstvo humanizacije našeg samoupravnog društvenog programa. Kad je reč o sistemu vrednosti, televizija je izvršila veliku intervenciju u književnom i usmenom govoru. Tu mislim da su neke stvari dobro urađene. Povele su se neke rasprave, samo to treba privesti kraju, da

78