RTV Teorija i praksa

2 Isto, str. 55-56.

npr. u pomenutom radu u ilustrovane novinarske priloge svrstani su: 1. foto-vest, 2. analitički ilustrovani prilozi (foto-komentar, foto-reporlaža i aktuelna, angažovana karikatura ili strip) i 3. ostale novinarske fotografije, dok ilustrovane nenovinarske priloge čine: „ukrasne”, nenovinarske fotografije, razni crteži, grafičM „uMasi”, umetničke fotografije, reprodukcije umetničMh dela, zabavni ilustrovani prilozi (strip, karikatura, rebus) i ostali prilozi. Konstatuje se da je ~u celini, najviše prostora ustupljeno onoj najmanje definisanoj vrsti ilustrovanih priloga - ’ostahm novinarsMm fotografijama’. To su one fotografije koje nisu ni foto-fest, ni foto-komentar, ni foto-reportaža, ali mogu biti bilo portret, bilo ilustracija događaja, mogu biti aktuelne, tj. smmljene ’na licu mesta’, ili pore Mom iz dokumentacije... Svima im je zajedničko jedino to da su dopune tekstu, da bi same bez teksta najčešče bile deplasirane (i ne bi predstavljale skoro ništa drugo do način ’oživljavanja’ stranice lista), dok tekstbez njih ostaje ono što je. Znači, one sa tekstom čine celinu samo utoliko što ga ilustruju, ali ga bitno ne dopunjavaju; u listu smisao imaju samo u datom kontekstu, inače pripadaju dokumentaciji (mnoge od takvih fotografija čak se pojavljuju i više puta u jednom listu, obično kad se piše o određenoj temi)” 2 . Primenljivost ovakvog „Mjuča analize” za televiziju je ograničena, ali je zato on podsticajan posebno u situaciji kada ne postoji proveren sistem kategorija TV slike. Uobičajene podele na fotose, telope, film, video-trake i sl. ne govore mnogo o tipu vizuelne poruke nego više o tehnologiji

136