RTV Teorija i praksa

komunista Jugoslavije napravljeno je razgraničenje između društvenog i javnog informisanja. Postoji, jamačno, suštinska razlika između, na primjer, informacije ili analize pripremljene za radne Ijude u jednoj osnovnoj organizaciji udruženog rada, na osnovu koje oni treba da donesu odgovarajuču samoupravnu odluku, i napisa objavljenog u novini, na radiju ili televiziji: prva informacija je namijenjena jednoj određenoj grupi Ijudi, ona ima faktički, interni karakter, a ne rijetko može sadržavati i elemente povjerljivosti, odnosno poslovne tajne; druga, pak, informacija je namijenjena svima. Dakle, u pitanju je interna riječ, ako tako može da se kaže, odnosno samoupravno informisanje, s jedne, i javna riječ, odnosno javno informisanje, s druge strane. Naravno, niko ne može poreći činjenicu da postoji izvestan stepen korelacije između društvenog i javnog informisanja: javna glasila, na primjer, koriste i podatke društvene informatike. Termin „društveni sistem informisanja” ima, čini se, šire značenje od sadržaja, koje on, shodno ustavnoj definiciji, pokriva, No bilo kako bilo, nazivi nijesu bitni, već sadržaji. U krajnjoj liniji, nazivi su stvar konvencije. Naš društveni sistem informisanja stvaran je u svim ovim godinama izgradnje socijalističkih samoupravnih društvenih odnosa u nas. Razvijanjem, u toku gotovo tri decenije, Službe društvenog knjigovodstva i širokog sistema statistike - stvarana je potencijalna osnova za objektivno, blagovremeno i kompleksno informisanje radnih Ijudi i građana, odnosno svih društvenih činilaca - kako bi mogli kvalifikovano da odlučuju o svim komponentama društvenog i privrednog razvoja. Naš radnik-samoupravljač zna mnogo više o poslovanju svoje organizacije udruženog rada, o svom položaju u njoj, nego njegov kolega u ma kojoj drugoj zemlji, bila ona socijalistička ili kapitalistička. Isto tako, naš građanin u mjesnoj zajednici zna više o problematici svoje osnovne zajednice življenja i svoje opštine, nego li građani drugih zemalja. Ali, sasvim je izvjesno da treba još mnogo da radimo i uradimo kako bismo sve ono što je o društvenom informisanju zapisano u Ustavu, u Zakonu o udruženom radu, u rezolucijama SKJ, kao i dokumentima drugjh društveno-polMčkih organizacija pretvorili u svakodnevnu praksu. U našem društvenom sisterau informisanja ima prilično siabosti. Sistem društvenog informisanja više je prilagođen potrebama izvršnih organa u društveno-političkim zajednicama i društveno-